Akademik Esad Duraković redovni je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za orijentalnu filologiju. Domaćoj i široj javnosti poznat je po jasnim definicijama pojava u našem društvu, ali i po preciznim kritikama i smjernicama za rješavanje problema. Za Novo vrijeme govori o licemjerju međunarodne zajednice, djelovanju bošnjačke političke elite, stanju na Bliskom istoku
Situacija u Bosni i Hercegovini čini se danas vrlo zabrinjavajućom. Kako vidite aktuelnu bosanskohercegovačku zbilju?
Situacija u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini stalno se pogoršavala i čini mi se da je ona danas u poziciji goroj neko što je ikada bila od vremena agresije naovamo. U tome negativnom smjeru simultano djeluju dva ključna faktora. Prvi je činjenica da je međunarodna zajednica konstruirala državno-pravnog, ili državno-političkog monstruma koji naprosto ne može funkcionirati normalno. Takva Bosna i Hercegovina je njihovo djelo, njihova kreatura države kakva ne postoji drugdje u svijetu. To je neka vrsta zlotvoračke međunarodne akcije. Pritom – tu i jest paradoks i vrhunac licemjerja – ključni faktori iste te međunarodne zajednice stalno tvrde da je sve do nas, da se oni neće miješati, da se mi trebamo dogovoriti, a dobro znaju da su nas oni konstruirali tako da se ne možemo dogovoriti. Toliko licemjerje je naprosto nepodnošljivo svakoj zdravoj pameti. Drugo, bošnjački korpus je tragično podijeljen, čak je međusobno konfliktan. Pogledajte međusobne odnose svih tih partija koje su (većinski) bošnjačke: zakrvile su se do istrebljenja kao najveći dušmani. Ove partije koje čine tzv. parlamentarnu većinu uporno idu putem razgradnje i devastacije institucija državnosti. Ovakvim međusobnim odnosom (i odnosom prema državi) one, zapravo, izravno pomažu projekt uništenja Bosne i Hercegovine, pripremaju uvjete za njenu konačnu razgradnju koja se nije mogla ostvariti ni užasnim ratnim sredstvima. Drugim riječima, politika određenih bošnjačkih partija u državotvornom je smislu potpuno suicidna. Dodik može trljati ruke.
Racionalan čovjek traži rješenja. Konsultira se s historijom i uči iz iskustava, i svojih i tuđih. Što je problem kompleksniji, njegovo rješavanje traje duže. Smatrate li da je podizanje jedne generacije novih mržnjom nekontaminiranih ljudi rješenje na duge staze?
Podizanje generacija neopterećenih mržnjom svakako treba podržati, uvijek i svuda. Međutim, činjenica je da su na našim prostorima brojne generacije podizane pod bremenom povijesne mržnje. Čak su i mnoga kanonska književna djela bila (i ostala) u funkciji kultiviranja te ideologije, politike i povijesti mržnje, da ne govorimo o politiziranju historijske nauke, o političarima… Potrebno je više od jedne generacije, potreban je silan napor i potrebno je mnogo vremena da se sve to dekontaminira.
“Trenutno” rješenje isključivo je u kvalitetnoj promjeni Ustava. Mi ni danas zapravo nemamo ustav, i to dovoljno govori o stepenu naše državnosti, kao što govori i o nedovršenosti projekta međunarodne zajednice u Bosni i Hercegvini. Nužne su ustavne promjene koje će, između ostalog, osigurati kontinuitet i funkcionalnost države Bosne i Hercegovine, a tek nakon toga možemo govoriti o drugim koracima, jer mi smo neposredno i dramatično suočeni s njenim nestankom, čemu ogroman doprinos danas daju vladajuće bošnjačke partije. U skladu s tim, apsolutni prioritet, najveća vrijednost i vrlina treba da bude patriotizam svih onih kojima je stalo do opstanka Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnost. Djelovanje bošnjačke aktuelne, pozicione politike je krajnje obeshrabrujuće.
Imamo nevjerodostojne političare
Do izbora 2014. godine ostalo je još mnogo u smislu života koji živimo, svaki dan je dug i težak, ali u smislu politike, već danas nas bombardiraju predizbornim porukama, traže glasove, kao da ih već sutra trebamo dati. Šta uraditi da izbori 2014. ne budu jedni u nizu?
Bojim se da se time vraćamo prvom pitanju. Istina je da mi kao glasači imamo vrlo slabu ponudu i nevjerodostojne političare, uglavnom. Već dvadesetak godina vrte se iste “glavne” partije i oni njihovi čelnici koje potpuno neopravdano nazivamo liderima. Sjaši Kurta da uzjaše Murta! Pa koliko puta su glasači izigrani i na taj način što su davali glasove određenoj partiji, a ta partije/partije je kasnije stupala u đavolske koalicije za koje im glasači nikada ne bi dali podršku, i oni to znaju, ali ne drže do toga. Mi, zapravo, nemamo izbora, nemamo glasačke alternative za istinski progres, i u tome jest potpun paradoks BiH, odnosno situacije u kojoj se BiH zlopati već dvadesetak godina. Dakle, uvjeren sam da jedino što može pokrenuti BiH naprijed jest kvalitetan ustav koji će otkloniti svemoćne mehanizme opstrukcija, blokada, koji će više prava dati građanskome na račun etničkoga, koji će državi podariti odgovarajući “imunološki sistem”, itd. Bez toga mi, nažalost, novim izborima nećemo dobiti ništa, a to je vrlo obeshrabrujuće. Građanstvu (naglašavam tu riječ, a ne koristim riječ “narodi”) preostaje sredstvo najsnažnijega bunta. Proljetos sam u Oslobođenju s gorčinom napisao da je narod omamljen, više i ne stenje, a onda je krenula ta snažna pobuna koja me obradovala kao istinska nada. Nažalost, akademska zajednica i većina tzv. intelektualaca ne ispunjava svoju temeljnu obavezu, već su se, u većini, kukavno zavukli u zavjetrinu i brinu samo o ličnom interesu. Nisu to intelektualci, već obrazovani profiteri!
Posmatrajući domaću političku scenu i njene aktere koji se identificiraju etnički, a nikako stručno programski ili vizionarski, stječe se utisak da su bošnjački političari ti koji su ponekad nedorasli zadatku i da im nedostaje nekog mentorskog usmjeravanja, kako političke tako i državotvorne tradicije, što kod hrvatske i srpske strane nije toliko primjetno. Postoji li taj nedostatak, i ako postoji, kako se stječe i koliko nas to košta?
Kao što sam već kazao, ponašanje današnjih vodećih bošnjačkih političara – onih na poziciji – ubrzava put ka raspadu zemlje. Ja mislim – moram biti iskren – da je situacija zaista dramatična. Riječ je o odsustvu vizije političara, bilo kakve vizije: na djelu je goli interes, neshvatljiva i nezasita samoživost… Ti ljudi su u većini (čast izuzecima koji ipak nemaju dovoljno moći da preokrenu tok negativnih zbivanja) sabrali glavna negativna svojstva: nekompetentnost (bilo kojih od njih prihvatit će svaku poziciju, što je izraz opće nekompetentnosti i neodgovornosti); odsustvo bilo kakve vizije, jer uopće ne vide, niti nastoje vidjeti dalje od jednih do drugih izbora; bolesnu samoživost na nivou individualnog i partijskog, jer su u stanju žrtvovati i najsvetiji državni interes i prosperitet zemlje za neku ministarsku fotelju ili za neki partijski profit. To je naprosto jedna vrsta kobne bolesti! Vrijednosti i ciljevi su potpuno inverzivni, okrenuti naopako: sve je dopušteno da bi se ostvario interes partije, a partija služi da bi se profitiralo individualno, umjesto da se prioriteti postave obrnuto – da svi ugrađuju svoje kapacitete zarad općih interesa, jačanja institucija i općeg napretka. Ponavljam: na našoj političkoj sceni imamo jednu tešku bolest i opći pomor prosperitetnih ideja.
Oktobarski popis aktuelna je tema u cijeloj zemlji. Sva tri “tabora” imaju svoje muke i prioritete, ali i sveprisutni strah i podozrenje od one “druge” strane. Izazovi s kojima se Bošnjaci susreću pomalo su nesvakidašnji i tiču se samog nacionalnog identiteta u njegovoj nominalnoj, a ponekad i suštinskoj formi. Šta im možete poručiti uoči početka ovog važnog izazova koji će biti usmjeravajući za naredne generacije?
Bošnjaci su desetljećima zbunjivani u ogledu etničke pripadnosti
Srpski i hrvatski korpus nemaju ni muke ni potrebe da utvrđuju prioritete u vezi s predstojećim popisom: njima je u tom pogledu sve jasno, oduvijek, i to je uredu – ne treba im zamjeriti. Međutim, Bošnjaci imaju dileme, smeteni su, zbunjeni, neodlučni u tome kako se nacionalno izjasniti: Bošnjak, Musliman, Bosanac, Bosanac i Hercegovac itd. Te su dileme lažne i sudbinski štetne. One su posljedica činjenice da su Bošnjaci desetljećima zbunjivani u tom pogledu – nekada su mogli biti ono što zapravo nisu: Hrvati ili Srbi; mogli su biti neopredijeljeni, što znači, krajnje ponižavajuće, da su mogli biti NIŠTA; mogli su biti Muslimani, što je vjerska a ne etnička odrednica, itd. Ovdje su agresija i genocid izvršeni zato da bi se eliminirali Bošnjaci kao politički subjekt. Sad se to nastoji dovršiti popisom – da se zbune, da se svakojako izjašnjavaju “rasipajući” korpus i da ih tako bude što manje. Bošnjaci treba da se izjašnjavaju samo svojim povijesnim imenom – Bošnjak – da bi time pokazali samopoštovanje, osviještenost, punu zrelost i odgovornost prema budućnosti svoga potomstva, jer moje izjašnjavanje nije samo moja stvar; ono se tiče i kolektiva/zajednice, budućnosti te zajednice i svakog pojedinca u njoj. Ljudi bi toga morali biti potpuno svjesni.
Ranije ste putem javnih nastupa izrazili nadu da će novi reisul-ulema Husejin ef. Kavazović napraviti određene reforme u radu Islamske zajednice. Nekoliko mjeseci rada i djelovanja reisa Kavazovića je iza nas i mnogi su zadovoljni novom dinamikom rada IZ-e. Kakve su Vaše impresije?
Zaista vjerujem da će reis Kavazović unijeti pozitivne novine u rad Rijaseta. Ovo nije kurtoazna izjava. Vrijeme je za to, jer su ranije pravljene neshvatljive greške, u pravome obilju. Aktuelni reis je manje medijski eksponiran, što smatram pozitivnim, a više djeluje u okvirima institucije Rijaseta i Islamske zajednice u cjelini. Već ta inverzija u odnosu na dosadašnju praksu svjedoči o njegovom pravilnom shvaćanju stvari i prioriteta. Od njega očekujemo poboljšanja, a treba mu dati vremena…
Bošnjaci su podjeljeni na mnogo načina
Politička, vojna i društvena situacija na Bliskom istoku odavno nije bila dramatičnija. Sada se, po nekoj logici, u takav mržnjom kontaminiran prostor baca jedna po jedna varnica i požare je očito teško gasiti. Kako ocjenjujete razvoje događaja u tom prirodnim resursima bogatom dijelu svijeta i kako komentirate ulogu Irana, kao stabilizirajuću ili ne?
Bliski istok je na povijesnoj raskrsnici. U prvi mah se činilo da je “arapsko proljeće” zaista proljeće, ali se sada, očigledno, sve čini da se ono pretvori u haos. Pogledajte Siriju! Pogledajte i Egipat! Egipćani su takoreći jučer izlazili na masovne, svenarodne proteste protiv vojske i generala koji su, braneći Mubaraka, slali na njih tenkove i helikoptere, a danas su masovno na ulicama (i ubijaju sunarodnike!) dajući podršku istoj onoj vojsci koju su ogromnim naporima i opravdanim animozitetom detronizirali. To su totalni paradoksi. Očito je riječ o snažnim utjecajima spolja, jer nisam zapazio da su zapadne zemlje osudile, da su ovo što se zbiva u Egiptu uopće imenovale vojnim udarom. Njima nije odgovarao kurs Mursija; tu ne važi načelo demokratskog izbora, odnosno izborne demokratije… S druge strane, šiizam na Bliskom istoku osjeća da ima historijsku priliku da ostvari svoje hegemonijske ciljeve pa se muslimani, zarad postizanja tih ciljeva, međusobno satiru, do istrebljenja.
Tokom ovog ramazana prateći televizijske sadržaje vjerskog karaktera bilo je teško oteti se utisku da je iransko-šiitska propaganda nametljivo prisutna. Šta je cilj takvih nastupa, znajući da u našoj zemlji postoji i djeluje institucionalno zdrava Islamska zajednica koja dobro obavlja svoju misiju. Šta se zapravo krije iza takvog nastupa i ima li razloga za zabrinutost?
Od vremena agresije, kod nas u BiH je u žiži javnosti selefijsko-vehabijska aktivnost. Niko ne obraća pažnju, koliko znam, na djelovanje šiitske zajednice u BiH, a ona je velika, sistemska i zaslužuje pažnju. Pazite, Iranci su dali ogroman doprinos očuvanju BiH u vrijeme agresije. To se ne može zaboraviti, to treba cijeniti. Međutim, prema onome što se sada zbiva, proizlazi da su od početka zainteresirani za širenje šiitskog vjerskog utjecaja u BiH, kao i vehabije koji to, doduše, rade na veoma grub način. Poenta je u tome – i nevjerovatno je kako to ne uočavaju ni selefije ni šiiti – što je djelovanje i jednih i drugih u BiH krajnje kontraproduktivno po interese i ovdašnjeg islama i Bošnjaka. Naime, Bošnjaci su inače podijeljeni na mnogo načina… Govorio sam već o njihovom pogubnom političko-partijskom partikularizmu i sukobljenosti; mnogi čak ne znaju šta su po nacionalnosti, itd. E, sad još treba da se dijele na šiite i sunite pa da se uništavaju kao na Bliskom istoku. Barem u tom pogledu smo do sada bili homogeni. Mislim da je to jedno od važnih područja na kojima treba da djeluje i Islamska zajednica svojom moćnom infrastrukturom.