Dželaludin Muhamed Rumi (perzijski: جلالالدین محمد رومی) poznat i kao Mevlana je bio pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači “naš vodič”.
Za Diwan priredio i s turskog preveo: Nesip Pepić
Lektor: Edita Pepić
1. Šta čekaš!? Zašto ne uposliš svoj jezik molitvom!? Zašto se ne moliš svome Gospodaru!? Da ti nisi možda od onih koji čekaju da im se vrata otvore a nisu zakucali na njih?
2. Ljubav je umjetnost kojom se bave samo oni junaci koji vladaju svojim strastima i egom.
3. Srce koje u sebi ne nosi bol koja se zove ljubav pripada ili ludaku ili mrtvacu.
4. Kada pristojni iz svoje pristojnosti ćuti tada nepristojni misli da se ućutio iz straha prema njemu.
5. Kada se srce umori tada se znoj sliva niz oči.
6. Neznalica ne može vidjeti ljepotu ruže jer je preopterećen njenim trnjem.
7. Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i goriš.
8. Znaj da nemaš boljeg prijatelja od svoga Gospodara, jer ti sve ostalo, mimo Njega, samo rane otvara i srce razara.
9. Bolje vam je da tražite rješenja za međusobnu ljubav nego što tražite izgovore za međusobnu ljutnju i svađu.
10. Netačno je to što neko kaže da ružu čuva trnje. Trnje uživa ugled zahvaljujući ruži.
11. Ako ono za čim ti čezne duša zamijeniš sa onim za čim ti čezne oko, „Blago se tebi!“, a ako ono za čim ti čezne oko zamijeniš sa onim za čim ti čezne duša „Teško se tebi!“.
12. Drži svoju kuću čistom kao da će ti svakog časa gost doći, a drži i svoje srce čistim kao da će ti svakog časa smrt doći.
13. Draga moja! Urezao sam te u zenice oka moga. Gdje god da pogledam, samo tebe vidim.
14. Ukoliko imaš želju da se nalaziš na svakome mjestu, osvoji srca zaljubljenika jer oni svoje voljene u srcima nose.
15. Jedan zaljubljenik među sto nezaljubljenih blista kao mjesec među zvijezdama na nebu.
16. Nemoj se puno pouzdavati u svoju ljepotu – dovoljna je jedna bubuljica da je unakazi. Nemoj se puno pouzdavati ni u svoj imetak – dovoljna je jedna varnica da ga upropasti. Uzdaj se samo u svoga Gospodara, jer Njemu sve pripada i Njemu će sve pripasti.
17. Ako se još uvijek selamite sa osobama koje su vas povrijedile, znajte da to nije ništa drugo do sadaka vaše savjesti.
18. Lijepi dani ti neće sami doći nego ti moraš njima lijepo poći.
19. Draga moja! Zašto se stalno žališ na daljinu? Zar mi nismo svoga Gospodara zavoljeli a nismo Ga ni vidjeli?
20. Ljepota biljke dolazi od kvaliteta sjemena, a ljepota čovjeka dolazi od ljepote njegovog srca i duše.
21. Ne zaboravi! Onaj ko se radi tebe odrekne nekoga jednog dana će se radi nekoga odreći i tebe.
22. Ne gledaj ni u koga sa namjerom da bi mu pronašao mahane. Ukoliko budeš tako gledao, pronaći ćeš ih. Okani se toga posla i pokrivaj tuđe mahane. Moraš što prije s tim poslom prestati, jer ćeš jedino na taj način čovjek bez mahana postati.
23. Lijepo je kad jezik opisuje ljubav, ali je ljubav koju jezik ne može opisati još ljepša.
24. Moja ćutnja proizilazi iz mog dostojanstva. Imam odgovor na svako pitanje, ali prije nego što odgovorim, prvo pogledam da li ono uopće liči na pitanje, a zatim pogledam u njegovog vlasnika da li uopće liči na čovjeka.
25. Ukoliko svoju voljenu budeš volio kao da nikada od tebe neće otići, kada ode, čekat ćeš je kao da će ti svakoga trenutka doći.
26. Ukoliko sunce ne obasjava tvoje lice, ukoliko se mjesec ne pojavljuje iznad tvog prozora, nemoj tražiti krivicu ni u suncu ni u mjesecu – ukloni zavjese sa svojih očiju.
27. Ako želiš stići do svog Gospodara, neka ti profesija bude osvajanje ljudskih srca. Nemoj biti mermer u palatama, budi zemlja iznad koje će rasti ruže.
28. Što budeš niže letio toliko ćeš se manje povrijediti kada budeš pao. Zbog toga pusti se oholsti, drži se skromnosti.
29. Rekoše mi: „Ono što je daleko od očiju daleko je i od srca.“, a ja im rekoh: “Kada uđe u srce, nema veze što je daleko od očiju.“
30. O, dušo moja! Nemoj ničije srce lomiti! Znaj da tijelo može veliki teret podići, ali srce ne može svaku riječ podnijeti.
Za sva pitanja slobodno nas kontaktirajte na diwan-magazine.com.
31. Srce je more a jezik obala. Čega god ima u moru to se na obalu izlije.
32. Ostaci onoga ko padne sa munare mogu se pronaći, a ostaci onoga ko izađe iz nečijeg srca nikada se ne mogu pronaći.
33. Sunce se nad svima podjednako isto rađa, ali ruža i leš ne mirišu isto.
34. Hajde, recimo, da nemaš mehlema da mi staviš na rane. Zar nemaš ni laži da me makar i sa njima utješiš?
35. Srdžba je poput vjetra. Vjetar nakon izvjesnog vremena prestane da duva ali do tada puno grana izlomi.
36. Voda je uslov za plovidbu broda, ali, ukoliko bi brod puno zašao u vodu, potonuo bi. Stoga, šta god je voda za brod to je i dunjaluk za čovjeka.
37. Ko gleda okom dunjaluka taj samo vidi lice svoje voljene, a ko gleda okom svoga srca, vidi i njenu dušu.
38. Ponekad sebi kažem: „Reci pa šta bude!“, a nakon toga kažem: „Nema efekta, ćuti pa šta bude!“
39. Nije lahko biti svijeća, jer, da bi davao svjetlost, moraš prvo gorjeti.
40. Ponekad će ti se iskušenja pretvoriti u kišu koja će se izliti na tebe, ali nemoj zaboraviti da se šarena duga pojavljuje poslije kiše.
41. O, dušo moja! Zar nije čudno to što nam cio život prođe u potrazi za Ljubavlju koja nam je bliža od vratne žile!?
42. Nemoj se žalostiti! Gospodar šalje nadu u najbeznadežnijim trenucima. Nemoj zaboraviti da se najjača kiša sliva iz crnih oblaka.
43. Ako ti život često pokazuje trnje, nemoj se žalostiti već se raduj jer će ti uskoro pokazati i ruže jer je trnje vijesnik ruža.
44. Ukoliko zaljubljenicima ne bi gorjela duša i ukoliko im ne bi lile suze, na Zemlji ne bi imalo ni vode ni vatre.
45. Kada je Allah uz tebe i život je lijep i smrt je lijepa.
46. Drvo postaje pepeo kada izgori a čovjek postaje rob kada iz ljubavi prema svome Gospodaru gori.
47. Duša mi je ljuta na jezik, a i jezik na srce. Duša mi je ljuta na jezik zato što nije u stanju da joj opiše osjećanja, a jezik na dušu zato što razmišlja o onome što on nije u stanju opisati.
48. Srce čovjeka kojeg su okružile boli i brige je poput kuće pune dima. Saslušati takvog čovjeka je isto kao otvoriti prozor iz kojeg će taj dim izaći.
49. Allahovog roba neće snaći belaj sve dok mu ga Allah ne zapiše, a Allah mu ga neće zapisati sve dok njegov rob ne pobjesni.
50. Gdje god ima tekuće vode, tu ima zelenila, a gdje god ima suza, tu ima Allahove milosti.