Izvod iz jedne master teze: Šta su uzroci agresije na BiH?

U poslijednje vrijeme veliki broj bošnjačkih studenata za svoje master i doktorske teze uzimaju teme vezane za ratna dešavanja devedesetih godina. I ovo predstavljanovum u odnosu na neka prethodna vremena, odnosno da Bošnjaci više nikada neće dozvoliti da o njihovu historiji tumače i pišu iz Beograda i Zagreba. Diwan magazin ovom prilikom objavlje izvode iz master teze jednog mladog bošnjačkog intelektualca.

7c558-sarajevo-rat-gori-vijecnica2

Autor: Elvir Topalović

Godine 1974. usvojen je novi Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koji je po svojoj suštini bio demokratičan u smislu da je afirmirao visoki stepen sloboda i prava građana, samostalnost i ravnopravnost republika. Ovaj Ustav je otklonio različite vidove supremacije i hegemonizma brojnih nacija čime je zajednička država dobila obilježja konfederacije i afirmisana republička državnost. Ustav iz 1974. godine doveo je i do nacionalnog priznavanja Bošnjaka kao ravnopravnih naroda u sastavu SFRJ. Upravo iz tih razloga je „ Ustav SFRJ iz 1974. godine predstavljao metu napada unitarističkih i centralističkih snaga“, koje su nakon smrti Josipa Broza Tita tražile ukidanje ovog Ustava, jer je on „predstavljao glavnu prepreku ponovnom uspostavljanju velikosrpske hegemonije u Jugoslaviji“ (Cikotić; 2010: 69-70).

Početkom 1990. godine dolazi do raspada partije i formiranja višepartijskog političkog sistema. Dolazi do otvorenog izražaja do tada vješto prikrivanog nacionalizma. Srpski nacionalisti predvođeni nacionalističkom intelektualnom elitom Srbije su u muslimanskoj zajednici u BiH vidjeli ogromnu prepreku u homogeniziranju tzv. Srpskih prostora, koji su trebali tvoriti veliku Srbiju. Da bi se ostvarili ciljevi sadržani u Memorandumu SANU bilo je potrebno „riješiti“ pitanje muslimanske zajednice u BiH kao i pitanje Hrvata u onim područjima koja su ulazila u sastav velike Srbije. Na tragu toga poslije će doći do ogromnog nasilja koje će generirati ogromne žrtve.

No, prije nego se upustimo u detaljniju analizu bosanskohercegovačkog konflikta u njegovoj najekstremnijoj kategoriji napravit ćemo kratki osvrt na njegove uzroke, koje prepoznajemo kao takve. Pored naprijed spomenutog nacionalizma niz je elemenata koji su svojim djelovanjem doprinijeli pojavi konflikta, koji će se u vrlo kratkom vremenskom periodu manifestirati kroz svoju najekstremniju dimenziju „rat“. Elemeti koje bismo mogli prepoznati kao uzroke i koji su doprinijeli pojavi bh. konflikta i njegovom intenziviranju su: nacionalizam, suverenitet, ekonomija, identitet, granice, religija i politika, što može vidjeti u grafičkom prikazu koji slijedi.

Prikaz 5. Percepcija korjenitih uzroka konflikta

125500513

Prema određenom broju autora identitet je jedan od faktora koji je dijelom uzrokovao raspad Jugoslavije i pojavu konflikta. Tako „Andru Vahtel tvrdi da je jugoslovenstvo bilo zajednička ideja o pripadnosti i vjera u zajednički identitet, prije svega zajednički kulturni identitet“. Možda se u određenim situacijama moglo i prepoznati njegovo postojanje, bar kod običnog ‘puka’ koji se često poistovjećivao sa idejom Jugoslavije i jugoslovenske nacije i svega onoga što je imalo etiketu jugoslovenskog: muzika, sport, jugoslovenska kinematografija itd., a presonificiranog u liku i djelu Tita. No, sa druge strane u određenim intelektualnim krugovima javljala se rezerva prema ovoj ideji zajedničkog identiteta. U određenim intelektualnim krugovima vodile su se ogorčene rasprave oko jezika ili pak oko toga koliko tuđih pisaca smije da uđe u školske programe. Stoga, pitanje je možemo li se uopće i koliko govoriti o ovom osjećaju zajedništva, zajedničkog identiteta, budući da se Jugoslavija rasparčala (Marković, 2005: 22-23).

Suverenitet – nakon što su Ustavom iz 1974. godine izvršene određene izmjene u strukturi države, nakon što je RBiH postala ravnopravnom republikom u sastavu SFRJ, nakon što je ustavno priznata nacionalna kategorija Bošnjak, i nakon što su dvije autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo postale ravnopravne federalne jedinice, Srbija je smatrala da je izgubila političku moć i suverenitet nad vlastitom teritorijom. Od toga trenutka postaju sve otvorenije težnje Srbije na povratu tobože izgubljenog suvereniteta. Srbija počinje da sve više javno podržava ekstremne i nacionalističke krugove u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, što će završiti zahtjevima i konačnim istupanjem ovih zemalja iz SFRJ. Nakon što su ove zemlje i zvanično postale nezavisne, suverene i međunarodno-pravno priznate države pod snažnim utjecajem nacionalizma dolazi do otvorenih oružanih konflikata koji će rezultirati masovnim zločinima.

Ekonomija – je još jedan od uzroka raspada Jugoslavije i nastanka konflikata na prostoru Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. „Jugoslovenska država je tokom druge polovine 70-ih godina 20. vijeka ušla u ozbiljnu ekonomsku krizu, koju su karakterisali nezaposlenost, opadanje investicija i međunarodni dugovi“. U zemlji su se vodili sukobi oko raspodjele tereta krize. Nejednakost među republikama kao i autonomnim pokrajinama je bila velika, a ta nejednakost se najbolje ogledala u ovoj eknomskoj sferi tako je primjerice Kosovo 1953. godine bilo tri puta slabije razvijeno od Slovenije, a 1989. ta razlika je bila 1:8. Nacionalne političke elite su vodile politiku dezintegracije. Vrhunac ekonomske krize desio se 1991. godine „upadom Srbije u platni sistem Federacije. Upad je izvršen uz formalnu odluku Skupštine Srbije, a ustvari uz znanje, saglasnost i podršku Slobodana Miloševića“. Tom prilikom je Srbija iz sistema iscrpila 18,2 milijarde dinara ili 2,6 milijardi njemačkih maraka (Čekić, 2004: 272).

Granice – se, također, navode kao jedan od velikih uzroka raspada Jugoslavije i velikih ratnih razaranja na teritoriju bivše Jugoslavije, a posebno Bosne i Hercegovine. Naime, još od Garašaninovog „Načertanija“ preko Njegoševog „ Gorskog vijenca“, Moljevićevog programa „Homogena Srbija“ pa do Memoranduma SANU u Srbiji su prisutne ekspanzionističke ideje – ideje o Velikoj Srbiji. Ove ideje će naročito doći do izražaja 1986. godine usvajanjem Memoranduma SANU, čiji je ideološki kreator bio Dobrica Ćosić. Memorandumom se u srpskom narodu nastojala stvoriti svijest o ugroženosti i neravnopravnosti koja se mogla ispraviti jedino udruživanjem u Veliku Srbiju. Budući da nisu prihvaćene avnojske granice koje su neravnopravno određene i prema kojima su Srbi stavljeni u neravnopravan položaj bilo je potrebno ispraviti tu nepravdu i izvršiti promjenu granica (Čekić, 2004: 179). To ponovno crtanje granica − predvođeno srpskom nacionalističkom intelektuaelitom elitom a kasnije i hrvatskom će dovesti do velikih ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, a naročito na području Bosne i Hercegovine.

Religija – je, također, jedan od faktora koji je utjecao na nastanak konflikta na teritoriji bivše Jugoslavije i njegovoj eskalaciji u nasilje i rat na teritoriji Bosne i Hercegovine(1). Izrazito veliku ulogu u nastanku konflikta i njegovom daljem intenziviranju imala je srpska pravoslavna crkva i njeni vjerski službenici. Naročito su poznati ratni primjeri u kojima pravoslavni vjerski službenici ohrabruju srpske vojnike u činjenju zločina i njihove postupke vjerski opravdavaju ističući da je to sve u ime vjere i na Božijem putu.

Politika – je jedan od glavnih uzroka konflikta u bivšoj Jugoslaviji, rata u Bosni i Hercegovini i konačnog raspada Jugoslavije. Naime, nakon smrti Josipa Broza Tita, raspada Partije (KPJ / SKJ), rasta nacionalizma, pobjede nacionalističkih stranaka na prvim višestranačkim izborima politika je stavljena u službu nacionalnih ideologija i ostvarenja etnonacionalnih ciljeva. Ova etnicizacija politike je, dakle, poslužila nacionalnim strankama kao sredstvo manipulacije ili zabluđivanja narodnih masa, predstavljajući takvu politiku kao sredstvo za ostvarenje nacionalnih ciljeva. Ono što želimo ovom prilikom istaći jeste činjenica da je pobjedom nacionalnih stranaka (pored svih tih ostalih naprijed spomenutih uzroka) bio ispunjen posljednji preduslov za nastank „oružanog konflikta“ (rata) na teritoriji Bosne i Hercegovine i drugih republika u SFRJ(2).

Nakon što su 25.6.1991. godine Hrvatska i Slovenija proglasile svoju nezavisnost svima je bilo jasno da je sa Jugoslavijom gotovo, samo je bilo pitanje da li će to razdruživanje ipak biti obilježeno nasiljem. Odgovor je već stigao narednog dana, tj. 26.6., kada je u Sloveniju ušla kolona tenkova JNA i nasilnim putem pokušala vratiti Sloveniju u Jugoslaviju. U međuvremenu rasle su tenzije i u BiH, već 14.1.1992. godine Skupština RBiH „donosi Rezoluciju o suverenosti BiH. Uporedno sa usvajanjem navedenog pitanja Skupština SR BiH na istoj sjednici od 25.1. usvaja Odluku o povlačenju predstavnika BiH iz svih saveznih organa i institucija“ (Muminović, 2008: 207). Nakon ovog poteza „srpski parlamentarci iz SDS-a izdvojili su se 24.10.1991. godine i konstituirali Skupštinu srpskog naroda u BiH“ (Ibrahimagić, 2001: 25). Pošto je Skupština RBiH usvajanjem Rezolucije o suverenosti pokrenula pitanje nezavisnoti BiH, Pravna komisija Evropske zajednice tzv. Badinterova komisija „zatražila je od Bosne i Hercegovine da organizira građanski referendum o nezavisnosti BiH, jer od tog referenduma će ovisiti da li će je preporučiti za međunarodno priznanje Evropskoj zajednici“ (Ibrahimagić, 2001: 25).

Referendum je održan 29.2. i 1.3.1992. godine na kojem su se građani izjasnili za samostalnu, nezavisnu i suverenu državu BiH. Već slijedećeg jutra 2.3.1992. godine „kada su objavljeni rezultati referenduma, pripadnici srpskih paravojnih jedinica podigli su barikade na ulicama i zauzeli snajperske položaje nedaleko od skupštinske zgrade u Sarajevu“ činilo se kako je vojska preuzela vlast u BiH, ali su hiljade građana Sarajeva izašle na ulice da protestuju, i puć je ko zna zbog čega spriječen (Malcolm, 1995: 182).

Evropska zajednica 6.4.1992. godine priznaje BiH kao nezavisnu i suverenu državu, a dan prije srpske paravojne formacije su ponovile blokadu, ovaj dan je u historiji BiH ostao zabilježen kao dan početka agresije na BiH(3). Ubrzo nakon toga 22.5.1992. godine BiH je primljena u punopravno članstvo u UN, što je kako to naglašava Cikotić „imalo ključni značaj u kasnijem određivanju karaktera rata. Bez čina međunarodnog priznanja BiH od strane EZ i UN-a rat u BiH je mogao imati karakter građanskog rata“ (Cikotić, 2010: 81). Upadom srbijanskih paravojnih formacija na teritoriji BiH, kao i uz prisutvo Jugoslovenske narodne armije koja je otvoreno stala na stranu Srbije i Crne Gore jasno je da ja na BiH izvršena agresija od strane Srbije i Crne Gore a kasnije je ona podpomognuta i od strane Hrvatske.
Stoga se sa pravom rat koji je vođen u BiH u periodu 1992 – 1995 može okarakterisati agresorskim.

(Izvod i master teze:”Pozadina bosanskohercegovačkog konflikta”)
______________
1 Rat je „kompleksan, intenzivan, i masovan sukob država, vojno-političkih saveza ili različitih društvenih snaga u kojem se masovno i organizirano primjenjuje oružana sila i vodi oružana borba radi ostvarenja određenih političkih, ekonomskih i vojnih ciljeva država, naroda itd“. (Beridan, 2001: 318).
2 Oružani sukob / konflikt je „opći izraz kojim se označava obostrana upotreba oružja između dvije ili više država, odnosno različitih političkih struktura unuar jedne države. Često se koristi kao sinonim za rat iako ne znači da svaka dvostrana upotreba oružja, po masovnosti, intezitetu i duljini trajanja uistinu jeste sukob koji ima karakter rata. Svaki oružani sukob nije i ne mora biti rat“ (Beridan, 2001: 262).
3 Agresijia (lat. Aggredi) pristupiti kome, navaliti: napad, nasrtanje, svaki oblik nasilja, neizazvan napad jedne ili nekoliko država na suverenitet i teritorijalni integritet druge države, s ciljem teritorijalnog osvajanja ili nasilne promjene unutarnjeg uređenja, odnosno ostvarenja drugih političkih ili sličnih planova kojima se ugrožava nezavisnost i suverenitet ili teritorijalna cjelina napadnute zemlje (Beridan, 2001: 19). Pojam agresije prvi put je definisan u Generalnoj skupštini UN-a 1974. godine Rezolucijom 3314.

_________________________
Diwan magazin
* Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i obaveznog linka koji vodi na izvorni tekst. Autorska prava su zaštićena zakonom.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak