Atif Dudaković: Osjećam gorčinu u duši

Atif Dudaković: Osjećam gorčinu u duši

Dudaković, penzionisani general i legendarni ratni komandant Petog korpusa Armije Republike BiH, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o današnjem položaju boračke populacije te o tome da su mu više dojadile provokacije pojedinaca da će i on, navodno, odgovarati „za ratne zločine“.

S Dudakovićem smo razgovarali tokom svečanog obilježavanja 9. maja, Dana dobitnika najviših ratnih priznanja ARBiH. Kao i uvijek, general je bio okružen bh. patriotima.

Metode i načini
Temeljna pitanja odbrane BiH jesu zašto smo se borili i kako. Dobitnici ratnih priznanja dobili su ova odlikovanja za odbranu gradova poput Mostara, Sarajeva, Srebrenice, Goražda i Bihaća. Zašto – za odbranu svojih života i naroda. Postavlja se pitanje kako smo se uopće borili. Znači, ja se nisam borio u Srbiji, Sloveniji, Afganistanu ili Rusiji, ja sam se borio za Bosnu i Hercegovinu, odbranu mog grada i moje države – kaže Dudaković.

Generale, kako danas gledate na odbranu BiH, 18. godina od prestanka agresije?

– Da se razumijemo, mnogi BiH gledaju kao izolovanu u smislu bio je rat ovdje, a posebno naši protivnici. Spomenut ću roman „Bosanski rat“, pa nije to bio bosanski rat, već rat u BiH. Gledajući uopće kako je počeo rat u Sloveniji, Hrvatskoj te završen na Kosovu. Znači, ovaj rat nam je bio apsolutno nametnut, planiran i stvorene su oružane formacije. Mi smo vršili tzv. iznuđene poteze u Armiji RBiH i, eto, ipak smo se na kraju izborili za kakvu-takvu državu, koja je ipak naša.

Dan borbe protiv fašizma, „zlatni ljiljani” obilježavaju i kao svoj dan. Ima li, prema Vašem mišljenju, u BiH fašizma?

– Ta priča o iskorijenjenosti fašizma nije završena. Samo su drugačije metode i načini. Vidimo da se sudi u Njemačkoj jednoj neonacističkoj grupi, a evo u BiH imamo spomenik četniku Draži Mihailoviću, kojeg je tadašnji Narodni sud bivše države Jugoslavije osudio za zločine, a sudili su mu upravo Srbi, a ne muslimani. Također, kod nas se ruše spomenici poznatim antifašistima, a nazivaju se ulice i pojedini objekti po poznatim fašistima. Tako da fašizam u BiH nije iskorijenjen, on je još prisutan, samo u drugačijim oblicima. U BiH je na sceni neofašizam.

Politizacija rata

Imali ste veliku ulogu u odbrani BiH od agresora. Kako komentirate stalne optužbe da ste, tobože, odgovorni za ratne zločine, kako to tvrde pojedinci u manjem bh. entitetu?

– Ja nemam ulogu u odbrani BiH, ja sam vršio samo svoju dužnost. Bio sam na dužnosti komandanta brigade i korpusa. Te optužbe, ta prozivanja traju od 1992. Te optužbe su bile strašne, počevši od one poslije rata da sam pobjegao, materijali o meni dati su rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Zaista, ja se često pitam do kada će ta haranga da traje, osjećam gorčinu u duši zbog toga.

Bili ste na čelu Petog korpusa, odbranili ste Krajinu. Šta za Vas znači taj period?

– Znam, kada sam otišao u Bihać, da nijedna četa nije bila organizirana. Nijednog topa niti jačeg borbenog sredstva nismo imali. U toj zaista neravnopravnoj borbi kada je svaki dan plaćan krvlju naroda tog kraja. Vjerovao sam tada, nadao se da ćemo stvoriti jednu čvrstu organiziranu i normalnu državu. Kada su 1995. počele optužbe za ratne zločine, vidio sam da je na sceni politizacija koja hoće da prikaže ili da smo svi nevini ili da nema nevinih. Odnosno da smo svi pravili zločine, što nije tačno. Zločina je bilo, jer je bio rat, koji je sam po sebi zločin. Ja sam bio u jednom odbrambenom i nametnutom ratu, gdje je na moju zemlju i narod izvršena agresija. Imao sam čast da budem tamo gdje sam bio. Normalno da sam ponosan.

Borba protiv zajedničkog neprijatelja

Peti korpus imao je veliku ulogu i u akciji „Oluja“ Hrvatske vojske.

– Borili smo se protiv zajedničkog neprijatelja i spajanje nas sa Hrvatskom vojskom (HV) u akciji „Oluja” je veličanstvena pobjeda za HV, a i za nas. Deblokiran je naš kanton, a to je predstavljalo i prekretnicu rata.