BILI SMO GLADNI, MRŠAVI, ISCRPLJENI

Dječija priča o ratu: “Neka me vide, neka gađaju, barem sam krompir mami i bratu donijela

Ženska strana rata” je zbornik sa 120 svjedočenja, zapisa i sjećanja žena o ratovima koji su vođeni na tlu nekadašnje Jugoslavije od 1991-1999, razvrstanih u 14 poglavlja. Knjiga daje mogućnost sagledavanja specifičnih oblika stradanja žena u ratu, njihovu hrabrost i snagu da prevaziđu traume i uspostave normalan život, kao i važnost solidarnosti sa ženama izvan svih granica i podjela. Zbornik “Ženska strana rata” rezultat je jednogodišnjeg istraživanja Žena u crnom i ostvaren je uz regionalnu saradnju sa ženskim nevladinim organizacijama i organizacijama koje se bave ljudskim pravima, kao i pojedinkama i pojedinacima koji su nesebično pomogli.

Imala sam tada samo 14 godina. Bila je to 1994. g. Dobro se sjećam … zima je bila prelijepa. Januar… Najviše sam voljela predvečerja tog prelijepog zimskog perioda. Radovala sam se druženju sa prijateljima. Nekako smo se svi tad puno više voljeli. To nam je pomagalo da lakše prolazimo kroz rat. A prolaziti smo morali…

Granate, ubijanja, ranjavanja, silovanja, bježanja, noćenja u podrumu, neimanje kontakta sa najbližim srodnicima udaljenim ne više od 5 kilometara, iščekivanje oca sa linije, briga za mamu i brata na moj način… sve su ovo stvari uz koje sam ja odrastala. Moj vedri duh me je držao i pomagao da opstanem, kao i danas.

Od cijelog zla koji se dešavao meni i oko mene najviše pamtim tu zimu. Bili smo gladni. Odjednom se prestala dijeliti humanitarna pomoć, sve i posljednje zalihe su se potrošile, nije se imalo više odakle uzimati. Ni trave nije bilo, nestala je pod snijegom; bila je jaka i oštra zima.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak