Čekajući slobodu: Kako smo pristali na inkviziciju zdravog razuma?!

Mediji nam u zadnje vrijeme planski poturaju nekoliko ‘velikih priča’, na koje bismo po njihovoj zamisli trebali bez razmišljanja nasjesti.

intervju-slika-150x150
Piše: Amel Jašarević

A kada bismo se uspjeli otarasiti naših svakodnevnih obaveza i preokupacija i na razumskim osnovama razmislili o ‘velikim pričama’, vidjeli bismo da se zdrava logika ne poklapa ni u kojem slučaju sa informacijama i histerijom, kojim je već uveliko kontamirniran medijski prostor

Rekli bismo, previše je informacija, a premalo vremena za razmišljanje o njima. Vijesti sustižu jedna drugu i često je zamorno i gotovo nemoguće pohvatati sve veze i vezice, koje iza njih stoje.

Za ovu priliku odabrao sam nekoliko meni upečatljivih primjera.

Evropo, stidi se!

55dc9559-6ffc-4fe9-9c94-1c730a0a0a64-izbjeglice-718x446

Evropska unija se ponaša kao da nije imala umiješane prste ni u takozvano Arapsko proljeće, niti u prethodne invazije na Irak, Afganistan, kao ni u aktuelnu terorističku agresiju na Siriju.

„Eto, Amerikanci ratuju, a nama izbjeglice pristižu“, osnovna je rečenica kojom se Evropljani brane od odgovornosti. Neću da ulazim u historiju kolonijalizma, čiji je začetnik ta ista Evropa i u stoljeća u kojima je izrabljivala sve nacije na području Azije, Afrike i Amerike, jer o tome je već na dugo i na široko pisano. Ali, ne mogu da ne pomenem kako je ta ista Evropa, odnosno Evropska unija, odigrala svoju ulogu, zajedno sa partnerima SAD-om i Izraelom, u gotovo svakoj krizi na Bliskom Istoku tokom posljednjih 20 godina.

Isti je slučaj i sa posljednjim „facebook“ i „twitter“ revolucijama koje su strpane pod nakaradni naziv „Arapskog proljeća“. Svaka od država EU je imala svoju računicu i uzela dio kolača iz razorenih država i ekonomija, a sada im smeta što im dolaze ljudi čiju su kuću zapalili, državu uništili i zaposjeli njihove prirodne resurse.

Ta ista Evropa, koja se unazad nekoliko stoljeća gušila u prljavštini i bijedi, i koja je opljačkala pola svijeta, sada sebe naziva žrtvom migrantske krize. Pa ne dolaze ti ljudi, kao vojnici sa najsavremenijom tehnologijom da ruše evropski način života ili sistem vrijednosti, nego ste vi gospodo otišli u njihove države i tamo vojnom silom počeli nametati svoju viziju njihovog života. I sada, kada stotine hiljada sluđenih, unesrećenih, glađu izmorenih ljudi, kuca na vaša vrata i traži koru hljeba, nakon što ste im vi u svojim megalomanskim pohodima uništili svaku nadu da u svojoj zemlji i na svom ognjištu mogu živjeti život dostojan čovjeka, gledate ih kao potencijalnu „terorističku“ opasnost. Pa zar ih vi niste stvorili takve kakvi jesu, svojim stoljetnim agresijama i okupacijama njihovih resursa i država.

Oni će vam sad kao uzeti vaša radna mjesta. Pa zar vi niste ekonomska sila? Zar se ne smatrate jednim od najrazvijenijih regiona svijeta? Zar ne bolujete od hroničnog nedostatka radne snage? Kako to da danas nema mjesta za te unesrećene pod krovom EU, kad je na njihovoj krvi i krvi njihovih predaka ona izgrađena.

Posljednji podaci govore da je u EU ove godine ušlo oko 630.000 izbjeglica, a također zvanični podaci govore da ista ta EU ima oko 600 miliona stanovnika, što će reći da na svakih milion „visokorazvijenih Evropljana“ dolazi jedna hiljada „niskobudžetnih migranata“ i sad je to kao problem. Ne mogu se ti jadnici rasporediti na 28 država članica, sad vas ugrožavaju. A kada ste zajedno sa svojim saveznicima pravili planove o novim gasovodima i naftovodima, kojima biste obezbjedili alternativne izvore ovih energenata i tako slomili Rusiju, o tome niste razmišljali. Pa taj sporni gasovod zbog kojeg je Sirija zapaljena trebao je najviše Evropi i Izraelu.

E sad objasnite svom stanovništvu da je radi želje za lagodnim životom, gomilanjem bogatstva i dominacijom, uništeno na desetine naroda i država, i da je sad red makar one, koji su preživjeli taj pakao, primiti i zbrinuti. Ponavljam to je samo hiljada migranata na milion stanovnika. Vi ste od njih uzeli mnogo više, uzeli ste im ljudsko dostojanstvo i osnovna prava. Stidi se Evropo.

Oktoberfest – najveća svetkovina na svijetu, Hadž – najveće hodočašće na svijetu

oktoberfest-2014

Oktobarski festival pivopija, koji se održava u prijestonici Bavarske, Minhenu, svake godine okupi oko 6 miliona tursita iz cijelog svijeta, koji popiju preko 7 miliona litara piva. Tradicija ovog festivala seže do prve polovice 19. stoljeća, tačnije do 1810. godine, kada je održana prva trka konja u čast kraljevskog vjenčanja.

Dvadesetak dana, kelnerice obučene u tradicionalnu nošnju sa dubokim dekolteima, posluže na hektolitre piva, i gle čuda, osim trovanja alkoholom ili kobasicama, na ovom festivalu se ne dešavaju nikakvi incidenti sa smrtnim ishodom. Država i organizacija festivala se svake godine pobrinu da ovaj festival prođe u najboljem redu. Dakle milioni pjandura iz cijelog svijeta, dođu mahsuz da se nakljokaju, da što više alkohola popiju, i da se što bolje provedu i ne padne mrtva glava.

Sa druge strane, na hodočašče u Mekki, hadž, ove godine došlo je tek dva miliona ljudi. Dakle, od preko 1,5 milijardi muslimana svijeta, kojima je svima stroga obaveza makar jednom u životu posjetiti Sveti hram u Mekki, Kjabu, vlasti u Saudijskoj Arabiji su dale potrebnu vizu za samo 2 miliona ljudi, pa još govore kako je i to previše. U gradu, koji bi trebao biti oaza mira, u kojem je sagrađen najstariji hram na zemlji, gradu u kojem je rođen posljednji Božiji Poslanik a.s., na ovogodišnjem hadžu je zbog propusta organizatora ubijeno preko 7 hiljada ljudi. Napominjem, to nisu bili narkomani i pijanice, to nisu bili bjelosvjetski kriminalci i mafijaši, to su bili ljudi koji su bili u potrazi za sobom, ljudi koji su došli obnoviti svoj zavjet dat Bogu, koji su se cijeli život pripremali za ovo putovanje života. I umjesto da nađu potrebni duševni mir, da se svojim kućama vrate preporođeni i produhovljeni, smrskali su ih saudijski kranovi, hapšeni su kao sumnjivci, a kao završnica svega toga desio se stampedo, gdje je život izgubilo na hiljade nedužnih vjernika.

Kjaba, koja je svetinja svih muslimana gotovo da je pretvorena u privatno vlasništvo porodice Al-Saud, a Hadž kao obaveza svakog muslimana tretira se kao vjerski turizam. Samo nekoliko metara od Harema, izgrađeni su hoteli najvećih svjetskih kompanija, a džinovski sat upitnog arhitektonskog rješenja izvio se iznad Kjabe i sada je on glavna atrakcija. Saudijske vlasti su ogradile Kjabu, gotovo da joj se ne može prići, a teško ju je i uslikati. Ali je oko nje niklo na stotine hotela i pratećih objekata koji služe za uzimanje para od hadžija.

I još saudijski kralj optužuje hadžije da su sami skrivili nesreću, a zaboravlja kako je na stotine hiljada ljudi zaustavljeno da bi jedan od prinčeva mogao obaviti obred na Mini, bez da izlazi iz auta. Taj postupak je kasnije izazvao neviđeni stampedo.

Zato svima onima, koji opravdavaju tragedije na ovogodišnjem hadžu i opravdavaju vladajuću dinastiju koja se predstavlja za organizatora hadža, poručujem da se sjete najveće pijanke na svijetu koja prođe bez kapi prolivene krvi i nek onda ponovo razmisle – Da li moramo svake godine na hadžu brojati mrtve?

Naša posla

career-management-lazy

Treći primjer tiče se našeg bosanskog, možda i šireg balkanskog mentaliteta, a to je briga za tuđi posao. Nekako je lakše misliti i uređivati ono za šta niste zaduženi ili pak nije vaša profesija, a mnogo teže nam ide bavljenje sobom i vlastitim poslom.

Tako su nam parlamenti i vlade puni stručnjaka koji navodno brinu za ono za šta nisu kvalifikovani. Dešavalo se da nam ekonomisti brinu o medicini, medicinari o obrazovanju, inženjeri o civilnim poslovima i tako redom. A kada govorimo o direktorima i upravama određenih institucija i fondacija, imamo širok spektar zanimanja, koja uglavnom nisu odgovarajuća za tu poziciju. Ali hajd, i to smo nekako progutali.

Nego najgora je ona komšijska ili „kolegijalna“ obavještajna služba, koja rado zaviruje u tuđu kuću ili kancelariju, pa na tuđem terenu pokaže svu raskoš pameti i inovacije, a kad treba riješiti neki problem u svom domenu posla ili osmisliti neki konstruktivan prijedlog tada „zablokira“. Tako nam je sve u društvu posloženo, na svom poslu i u svojoj profesiji redovno zablokiramo, a kad se radi o tuđim poslovima i obavezama, svi sve znamo.

U zemlji stručnjaka, gdje svi sve znaju, vlada anarhija u svakoj pori života. Ali srećom, tu su drugi koji nešto rade, pa ćemo iživljavanjem njima pokazati koliki smo stručnjaci.

I to su samo tri primjera koja ilustruju vrijeme u kojem živimo, a kada bismo još malo razmislili pronikli bismo u stotine njih i možda otkrili na kakvim je temeljima postavljen današnji sistem vrijednosti. Međutim, čemu to – što manje razmišljamo, bolje ćemo živjeti. Doduše u laži, ali tako smo navikli, zar ne?

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak