Diwanov vikend intervju sa Edhemom Bakšićem, predsjednikom Udruženja ”Mladi muslimani”

Diwanov vikend intervju sa Edhemom Bakšićem, predsjednikom Udruženja ”Mladi muslimani”

Bakšić: Pokret ”Mladi muslimani” organiziran je 1939. godine. Da bi se u potpunosti shvatio razlog formiranja Pokreta mora se posmatrati širi društveno-politički, nacionalni i historijski kontekst. Naime, 1939. godine desilo se nekoliko događaja koji su imali negativan utjecaj na Bošnjake. Naravo, tada Bošnjaci nisu nosili ovo ime, već su bili Srbi ili Hrvate muslimanske vjerispovjesti, ili su bili neopredjeljeni što je bila odluka većinskog dijela našeg naroda. Treba naglasiti da osnivači Pokreta nisu imali visoku svijest o nacionalnom imenu Bošnjak, ali su itekako i kristalno jasno znali da nisu Srbi i Hrvati i vrijeđala ih je činjenica da su nacionalno potcjenjivani od drugih naroda. Potcjenjivački odnos, potpuno minimiziranje uloge, značaja, postojanja Bošnjaka u Bosni, bilo je posebno izraženo u društvenom i političkom životu Kraljevine Jugoslavije, bez obzira na činjenicu da je postojala Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) i da je njen predsjednik dr. Mehmed Spaho bio ministar u Vladi. Takav odnos srpske i hrvatske politike prema Bošnjacima kulminirao je upravo 1939. godine. Predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i vođa HSS-a dr. Vlatko Maček, potpuno negirajući interes Bošnjaka, 26. avgusta 1939. godine potpisali su sporazum koji je imao dvije tačke, formiranje koalicione vlade Cvetković-Maček i formiranje Banovine Hrvatske. Ovim sporazumom Bosna je praktično podjeljena između Srba i Hrvata. Iste godine, baš u vrijeme kada se vode pregovori na relaciji Cvetković-Maček u hotelskoj sobi u Begradu iznenada umire dr. Mehmed Spaho. Po mnogima Spaho je ubijen jer je predstavljao Bošnjake i zato što ne bi lahko prihvatio sporazum kojim se uništava Bosna čija je cjelovitost bila njegov politički koncept i prioritet. Uz sve to Njemačka je krenula u osvajanje Evrope, a svako ko je bio politički obrazovan moga je predvidjeti Hitlerove napade i na Kraljevinu Jugoslaviju kada za to dođe pogodno vrijeme. Dakle, u ovakvom političkom i društvenom kontekstu u kakvom su se našli Bošnjaci dolazi do formiranja Pokreta ”Mladi muslimani” kao svojevrsnog odgovora na sva ova dešavanja. Treba reći da osnivači Pokreta nisu bili zadovoljni politikom JMO, ali ni duhovnim, moralnim i kulturnim položajem Bošnjaka, a za šta nisu krivili samo Kraljevinu već i svoju duhovnu i svjetovnu inteligenciju. Postojala su kulturno-prosvjetna društva: ”Gajret”, ”Narodna uzdanica”, ali oni svojim prosrpskim i prohrvatskim orijentacijama nisu nudili rješenje za Bošnjake. Dakle, mladi bošnjački i muslimanski intelektualci osnivanjem Pokreta ”Mladi muslimani” reagirali su na političko i društveno stanje u Kraljevini, odnos Države prema Bošnjacima, ali i na ključne slabosti svog naroda, tj. političkih, kulturnih i vjerskih ustanova i institucija, na nacionalnu dezorijentiranost, duhovnu neupućenost i na ideološku konfuziju. Oni su spontano osjetili potrebu da intelektualno i idejno osmisle životne potrebe i ciljeve svog naroda, da doprinesu njegovoj nacionalnoj, duhovnoj, političkoj, kulturnoj orijentaciji i prosperitetu.

Bakšić: U Kraljevini Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, pred Drugi svjetski rat, bilo je vidljivo prisustvo retrogradnih i nacionalističkih, velikodržavničkih ideologija Srba i Hrvata. Bile su u ekspanziji nacional-socijalističke i fašističke snage. S druge strane sve je jača bila i komunistička ideologija koja je predstavljana kao ”alternativa” nacionalističkim i fašističkim ideologijama. Mladomuslimanska organizacija, kao autohtona i originalna, nije imala idejnih sličnosti ni sa jednom od predhodno pomenutih ideologija i struja. Ni sa modernistima, ni sa tradicionalistima, a pogotovu ne sa onima koji su propagirali totalitarne ideje fašističkog i komunističkog tipa. Mladomuslimanska organizacija je idejnu osnovu našla u načelima islama i humanizma. Svoju ideju su bazirali na shvatanju islama kao sistema života, tako da se nisu približavali ni ljevičarskim ni desničarskim idejama.

Bakšić: Najistaknutiji u toj grupi mladića bili su studenti: Esad Karađozović, Tarik Muftić, Emin Granov, Murtez Dervišević, Husref Bašagić. A prvi su im se pridružili đaci
Prve muške gimnazije, tada elitne škole. Zvanično osnivanje Pokreta bilo je u martu 1941. godine u prostorijama muslimanskog društva ”Trezvenost”. Osnivačku Skupštinu je vodio Tarik Muftić, pred 50-ak mladih ljudi.

Bakšić: Kao što sam rekao u nekom od predhodnih odgovora ”Mladi muslimani” svoju ideju temeljili su na islamu, i nisu ni u kom kontekstu mogli biti vezani sa idejama ni deničara ni ljevičara, ni fašista, ni komunista. ”Mladi muslimani” su bili antifašisti i antikomunisti.
Bosna i Hercegovina je odmah na početku Drugog svjetskog rata, odnosno ulaska fašista u Kraljevinu Jugoslaviju u aprilu 1941. godine u cjelosti pripala fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Taj režim se brutalno obračunavao sa Srbima, Jevrejima, Romima. U takvoj državi, u to vrijeme, kada je gotovo cijela Evropa pod nogom fašizma, oglašavaju se bošnjaki intelektualci i ulema, među njima je i veliki broj pripadnika Pokreta ”Mladi muslimani”, sa zahtjevima NDH-ovoj vlasti da ne ubijaju njihove komšije Srbe, Rome, Jevreje. Takve rezolucije nastaju u više gradova u Bosni i Hercegovini. To je najbolji pokazatelj uloge Pokreta ”Mladi muslimani”, i općenito Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu.
Pripadnici Pokreta ”Mladi muslimani” tokom Drugog svjetskog rata uglavno su se bavili humanitarnim radom, zbrinjavanjem bošnjačkih izbjeglica sa prostora Posavine, istočne Bosne, Sandžaka, odakle su bili protjerivani. ”Mladi muslimani” su izbjegavali čak i obavezne aktivnosti koje su morali imati u NDH, pa je ova vlast na njih počela gledati sa podozrenjem. Osjećaj ugroženosti Pokreta natjerao je njeno rukovodstvo i članstvo koje je stalno raslo i u koje su se priključile i neke kasnije za Bošnjake vrlo bitne eličnosti poput Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Nedžiba Šaćirbegovića, Saliha Behmena, Ešrefa Čampare; da potraže svojevrsni spas u okrilju ”El-Hidaje”, zvaničnog udruženja islamske uleme. Tako je Pokret postao neka vrsta podmlatka ”El-Hidaje”, iako se mnogi pripadnici Pokreta nisu slagali sa ovom idejom udruživanja sa klerom, znajući za njihovu tradicionalnu vezanost za vlast, za njihovu neodlučnost i nedovoljnu borbenost kad je u pitanju interes Bošnjaka. Međutim, pokazalo se da je to bio dobar potez u kome je ključnu ulogu u odnosima ove dvije organizacije imao veliki alim Mehmed ef. Handžić. Tokom Drugog svjetskog rata pripadnici Pokreta ”Mladi muslimani” bavili su se i obrazovanjem, mladića i djevojaka. Učili su ih po sijelima, u džamijama, podsticali na obrazovanje, tako da su sticali ugled u narodu, a broj pripadnika Pokreta je stalno rastao. Dakle, ”Mladi muslimani” su svijetla obraza izašli iz Drugog svjetskog rata.

Bakšić: Na osnovu svog idejnog i ideološkog opredjeljenja za ”Mlade muslimane” nije bilo vojske kojoj bi se dobrovoljno priključili tokom Drugog svjetskog rata. Nisu to bile njemačke snage, niti ustaše, niti četnici, niti partizani, niti domobrani. Ali, pripadnika Pokreta je bilo u domobranima i partizanima jer su bili mobilizirani i morali su služiti tim snagama.
Ovdje želim reći da su Bošnjaci bili u izuzetno nezavidnom položaju u Drugom svjetskom ratu. Oni su za razliku od komšijskih naroda Srba i Hrvata rat dočekali bez naoružanih vojnih snaga. U takvoj situaciji nad Bošnjacima su se svi iživljavali, neki su jedva dočekali da se osvete ”Turcima”. Istog razmišljanja su bili i četnici i ustaše, pa i partizani sve do 1943. godine. Samo što su neki to radili otvorenije, kao četnici, a neki perfidnije kao ustaše. U ovom kontekstu treba promatrati i formiranje ”Muslimanskih milicija” i drugih bošnjačkih naoružanih snaga koje su trebale zaštititi sela i gradove u kojim žive Bošnjaci i od četnika i od partizana i od Nijemaca i od Italijana.
250px-Mustafa_BusuladzicFOTO: Mustafa Busuladžić, idejni lider Pokreta Mladi Muslimani.

Diwan: Zašto se komunistička, Titina vlast obračunala sa pripadnicima Pokreta ”Mladi muslimani” odmah nakon Drugog svjetskog rata, već 1946. i 1949. godine?

Bakšić: Komunistička vlast se odmah nakon Drugog svjetskog rata odlučila obračunati sa kulturnim, vjerskim, ali i humanitarnim nacionalnim institucijama i organizacijama. Ukinuti su ”Trezvenost”, ”Merhamet”, ”Gajret”, ”Preporod”, zatvorene su medrese, preuzmala se uprava nad Islamskom zajednicom. Slično je bilo i sa organizacijama i institucijama drugih naroda. ”Mladi muslimani” su bili vjernici i što je komunistima još više smetalo bili su intelektualci koji su i politički promišljali i koji su bili istaknuti antikomunisti. Već u jesen 1945. godine u Vijećnici nova vlast je organizirala skup za omladinu SKOJ-evce, na koji su organizirano došli ”Mladi muslimani” i javno istupali braneći stavove vjernika. Alija Izetbegović je bio među ”bučnijim” i odmah je uhapšen pri izlazu iz zgrade, ali je pušten sutradan, jer je UDBA shvatila da treba ući u unutrašnjost organizacije. Od tada pa sve do raspada Jugoslavije ”Mladi muslimani” će biti na meti komunističke vlasti. Već 1946. kreće obračun sa ”Mladim muslimanima” kada u zatvoru završavaju Alija Izetbegović i još 10-ak pripadnika Pokreta. Veći obračun se dešava 1948. i 1949. godine kada kroz policijsku torturu prolazi nekih 1.200 pripadnika Pokreta. Mnogi su osuđeni na zatvorske kazne, a ”Mladi muslimani” iz tog prvog poratnog perioda bilježe 13 ubijenih od komunista, što u toku istrage, dakle bez presude, što nakon izricanja presude. Ni danas im se ne zna za mezare. Među ubijenim je i Esad Karađozović jedan od osnivača Pokreta, a tu su još Mustafa Busuladžić, jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca tog vremena, u mnogome intelektualni i djelom duhovni predvodnik Pokreta, zatim Asaf Serdarević, Nurudin Gaskić, Sakib Nišić, Osman Krupalija (ubijeni 1945.); Asim Čamdžić i Fikret Pločo (ubijeni pri pokušaja bijega iz Jugoslavije); Omer Stupac, Hasan Biber, Halid Kajtaz, Nusret Fazlibegović i Omer Kovač (ubijeni 1949.).

Diwan: Kako su ”Mladi muslimani” djelovali nakon izlaska iz zatvora, to je bilo uglavnom 60-ih godina prošlog stoljeća?

Bakšić: To je bilo specifično i teško vrijeme za ”Mlade muslimane”, praktično period borbe za opstanak. Bilo je teško stanje u cijeloj zemlji, a to se posebno odražavalo na politički nepodobne osobe kakvi su bili ”Mladi muslimani”. Mnogima su presudama oduzimana građanska prava, sprječavani su u obrazovanju, za mnoge od njih nije bilo posla. Međutim, čim su ”stali na noge” postali su ponovo aktivni, ali ne kao organizacija već su se počeli družiti, posjećivati na sijelima, razgovarati, razmjenjivati mišljenja, a onda su neki od njih u dogovoru sa Husein ef. Đozom počeli objavljivati tekstove u Takvimu pod pseudonimima. Tu su se isticali Munir Gavrankapetanović, Alija Izetbegović, Salih Behmen, Ešref Čampara, Mehmed Arapčić, Hilmo Ćerimović i dr. Zatim se 1966. godine pokreću predavanja u Carevoj džamiji koja su vodili medresanti, ali iza kojih su stajali Omer Behmen, Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen. Zajedno sa Husein ef. Đozom pokreću Islamske informativne novine ”Preporod” i aktivno pišu. Među njima je bio i moj babo rahmetli Ešref Bakšić. Počinju predavanja i u Preporodovoj čitaonici, a odatle kreće inicijativa za stipendiranje studenata. Godine 1971. u Gazi Husrev-begovoj medresi đaci pokreću štrajk, traže promjenu plana i programa, proširenje nastave nekim do tada ne zastupljenim predmetima. Iza tog štrajka bili su ”Mladi muslimani”. Pokreću se i predavanja u Tabačkom mesdžidu, ali i u nekim džamijama u Starom Gradu u Sarajevu. To su iz ovog ugla male aktivnosti, ali u tom vremenu one su bile značajne i vrlo bitne za Bošnjake.

Diwan: U prošlom broju našeg lista opširno smo pisali o montiranom političkom procesu iz 1983. godine, poznatom kao ”Sarajevski proces”. I u tom procesu na meti su bili ”Mladi muslimani”. Pisali smo i o ulozi koju su ”Mladi muslimani” imali u političkom organizranju Bošnjaka, u obnovi bošnjačkih nacionalnih, kulturnih, humanitarnih institucija, putu BiH ka nezavisnosti, organiziranju odbrane, tako da Vas neću pitati o tim stavrima, već mi za kraj ostaje pitanje o aktivnostima ”Mladih muslimana” danas, kada djeluju slobodno i transparentno kao NVO?

Bakšić: ”Mladi muslimani” su obnovili rad, odnosno iz ilegale se vratili 1991. godine, nakon demokratskih promjena u Jugoslaviji. U Vašoj prethodnoj konstataciji i pitanju stoji dobar dio odgovora na pitanje. ”Mladi muslimani” su organizirali Bošnjake politički, a politika je BiH dovela do nezavisnosti i organiziranja odbrane od agresije. Obnovili smo institucije poput ”Merhameta”, ”Preporoda”, otrgli Islamsku zajednicu iz ralja UDBA-e. Danas, odnosno nakon agresije bavimo se nacionalnim i vjerskim radom i predstavljanjem islama u ispravnom svjetlu, borimo se za našu državu BiH, kroz organizirani rad sa omladinom i putem raznih aktivnosti, tribina, predavanja, okruglih stolova, pisanjem i izdavanjem knjiga, organiziranjem naučnih skupova, izradom dokumentarnih filmova itd.