Ferid Muhić: Nedžad i patuljci nekrofiličari

Zar je mržnja postala jača i od tebe, o Smrti, kad više ni ti ne možeš pomiriti žive sa mrtvima!?

Bilo bi isuviše strašno da je tako. Ali sačekajmo trenutak, razmislimo.

dr. Ferid MuhicNajprije, to što se živi protivnici, ili recimo – živi neprijatelji! – često ne pomire dok god su živi, ne dovodi u pitanje pomiriteljsku snagu smrti! Mnogi vitezovi duha dostojno su sahranili i svog najljućeg neprijatelja. Istorija je puna primjera u kojima je pomiriteljska snaga smrti, te apsolutne i neopozive instance, gasila i najogorčeniju mržnju i tako mirila žive sa mrtvima. Na takvom viteškom ethosu nastala je i ona riječ: “O mrtvima, samo dobro!” Ili barem šutnja, ako se viteški duh još nije domogao svog punog viteštva.

S druge strane, istina je i da je oduvijek bilo onih koji ne samo da nisu mogli reći dobru riječ o mrtvom neprijatelju, nego nisu bili kadri ni uzdržati se od svoje mržnje. Ko su ti čija je mržnja jača i od smrti? Najprije, to su oni koji nisu nikada bili dorasli onome koga i posthumno mrze. Tužitelji Sokrata, oni koji su klevetali Šekspira da nije autor svojih dramskih tekstova, minorni kompozitori protivnici Mocarta! U osnovi, uvijek su to bili inferiorni, duhovno impotentni, moralno hendikepirani patuljci nekrofiličari.

Moreni zavišću, željni da se makar kao krasta zalijepe uz ime onih pred kojima su se osjećali beskrajno inferiorni, oni svoju šansu vide u činjenici da su još uvijek živi! Misleći da su najzad bezbjedni, ovi bijednici puste uzde svojoj mržnji! I dok im džigericu jede crna žuč, svjesni svoje definitivne marginalnosti, oni gutaju sopstveni šlajm mržnje uzalud pokušavajući da ga pljunu, jer je toliko gust da ga ne mogu pregristi i ispljunuti.

Usplahirili ste se zbog toga!? Smirite se i ostavite ih da se valjaju u sopstvenom gnjusnom poroku. Zar ne vidite da to oni olajavaju sebe, da pljuju po svojoj čemernoj sadašnjosti, da blate sve što su sami ikada uradili i što će ikada uraditi!? Jer kad god koji od patuljaka nekrofiličara kaže ružnu riječ o umrlom velikanu, ona se zalijepi za njegov obraz kao krasta ljage koju više ništa ne može ukloniti i koja zauvijek ostaje na licima tih nakaznih patuljaka!

Treba biti velik da bi se uzdigao iznad mržnje! I još veći da bi se bez mržnje ali nepokolebljivo odlučno suprotstavio zlu živih, ne mrzećI ih ali i ne praštajući im! Kada se ratni zločinac vrati iz zatvora pomilovan iz uvjerenja da se pokajao, a najistaknutiji predstavnici političke nomenklature i vodeći zastupnici duhovnih vrijednosti njegovog naroda, na očigled potomaka i sunarodnika nevinih žrtava, padnu pred njim na koljena, veličajući njegove zločine i sanktificifrajući zlikovca, tada se treba uzdići iznad mržnje, tada treba pogledati u oči istini i reći oporu a pravednu riječ!

Da bi se očuvala čast i odbranila istina nevino ubijenih, i da bi se zauvijek spriječila nepravda i onemogućilo nasilje!

Ostavite patuljke nekrofiličare neka i dalje pljuju po sebi i gutaju sopstveni šlajm mržnje. Ko su oni da bi zaslužili jedan pogled pametnog, jednu riječ poštenog čovjeka!? Zar i onaj najbolji među njima, Salijeri, nije ostao samo zavišću izjeden ogrizak od čovjeka!? I zar Mocart i poslije Salijerija nije ostao Mocart – bezbrižni neuporedivi genije najplemenitije muzike!? Neka moralnih patuljaka nekrofiličara, jer oni svojom mržnjom – ružno, da! – ali i nepobitno potvrđuju da patuljci ostaju patuljci a vječnik ostaje – Vječnik!

Ako samo najgori uličarski šljam udara oborenog protivnika, na mrtvog čovjeka nasrću i mrze ga samo moralno hendikepirani patuljci nekrofiličari. Nisu oni krivi jer sve i da hoće ne mogu ni porasti, ni osloboditi se svoje opsesivne psihopatske mržnje prema boljima od sebe.

Okrenimo se onome što priliči čovjeku i što je dostojno ljudskosti.

Pogledajmo u oči živih zlikovaca i zastupnika zla i nepravde jer pravom čovjeku dolikuje da samo takvima zastane nasuprot i da s njima vodi bespoštednu borbu u ime odbrane najuzvišenijih vrijednosti i ideala ljudskog postojanja.

Facebook komentari

komentara

4 komentara na ovaj članak. Slobodno se pridružite razgovoru.

  1. Sven Rustempašić 26.06.2014 u 13:48 - Reply

    Braća Nedžad i Džemaludin ef. Latić su bili u istom poduhvatu kao i Alija Izetbegović, i to još od 1983. godine, kada je Džemaludin Latić bio isto tako na optuženičkoj klupi u ‘Sarajevskom procesu’ kao i Alija Izetbegović – a u tome su može biti (već i zato što su optuženi tako) bili i još od mnogo prije te 1983. godine. Također su u istom poduhvatu bili zajedno i od tada, dakle i od 1990. godine kada su kao vrhovni kadar SDA stupili na vlast. Može se lagano kazati da je Alija Izetbegović bio prvo-optuženi 1983. godine, a Džemaludin Latić kao mlađi i manje okrivljeni, da je bio nižeg ranga od Izetbegovića, ali razlika nije velika. Također su bili samo jedan rang ispod Izetbegovića od 1990. godine kada su postavljeni na vlast u RBiH, pri čemu je Džemaludin Latić bio glavni medijski eksponirani ideolog njegove javne politike, a naročito je bio važan u njegovoj tajnoj politici za koju narod nije znao tada, a i sada neki tek neke stvari saznaju. Što se tiče Islama, po kojem se muslimani stvarno rangiraju – a ne po svjetovnim funkcijama kao što su predsjednik predsjedništva jedne države ili predsjednik stranke – tu je prof. dr. Džemaludin ef. Latić na znatno višem rangu iznad Alije Izetbegovića jer je alim u islamu a Alija I. nema teološke nabrazbe, znanja i ranga kojim bi uopće nadvisio hodžu Džemaludina Latića. Prema tome, jasno je da Džemaludin (a donekle i njegov brat Nedžad) nisu neka sitna buranija i sve ono za što ih Ferid Muhić opanjkava i olajava, naspram Alije Izetbegovića.

    Iako se niti sa jednim od ovih imenovanih ama baš nikako ne slažem, nego ih sve smatram izdajnicima RBiH – te sam daleko od toga da bilo koga od njih branim – meni je veoma degutantno, veoma odvratno to što sada Ferid Muhić ovako javno olajava braću Latić nakon decenija koje su ta dva brata proveli podržavajući, braneći i uzdižući Aliju Izetbegovića (makar koliko je sviju njih politika bila totalno pogrešna, to jest, veleizdajnička i tomu slično) – i to sada kada je jedini stvarni grijeh braće Latića u tome što eksponiraju zlo koje su oni nazvali ¨Zelena buržoazija¨, dakle, što ovih nekoliko zadnjih godina eksponiraju mnoge prevare i lopovluke koje vrhuška SDA i Islamske zajednice BiH sprovode dugi niz godina. Dok su braća Latić šutjela, valjala su i Feridu Muhiću, i Islamskoj zajednici i Stranci demokratske akcije itd., a sada kada pišu i govore istinu o tim prevarantima i lopovima, odjednom ne valjaju. E, ne može baš tako! Ferid Muhić je jedan veoma štetan čovjek, veoma zao i podmukao.

  2. Mensud 27.06.2014 u 13:50 - Reply

    Braća Latići pet puta dnevno na sedždu Allahu padaju I za mene je to dosta. Pitam se kome se Mujić klanja.

  3. global-intifada 27.06.2014 u 21:47 - Reply

    ” Dok su braća Latić šutjela, valjala su i Feridu Muhiću, i Islamskoj zajednici i Stranci demokratske akcije itd., a sada kada pišu i govore istinu o tim prevarantima i lopovima, odjednom ne valjaju. E, ne može baš tako”

    zanimljiva ti ova konstatacija.. pitanje je, ako su šutjeli,zašto su šutjeli? je li možda zato što su i oni bili u nekom talu, a progovorili su tek onda kad su iz tog tala ispali. ja ne znam, zaista, jesu li ili nisu bili dio nekog tala, ja se samo pitam, zašto su šutjeli, a ti eto kažeš da su šutjeli …,

  4. Abas 12.09.2014 u 09:55 - Reply

    Ovdje nije rijec o politickim, vjerskim uvjerenjeima, koja, cesto, znaju biti usuprotnosti sa zdravim, moralnim žićem jednoga čovjeka. Šta ćemo, tek, kazati kada se podudari politicko, moralno i ljudsko ludilo koje vodi čojstvo u ponor.
    Zaista je, i vjerski, i moralni imperativ: “O mrtvima, samo lijepo govoriti”.

Reaguj na ovaj članak