Ko ne priznaje tvoj jezik, ne podnosi tvoju egzistenciju

Onaj koji ne priznaje tvoj jezik, taj ne podnosi tvoju egzistenciju. Pitanje jezika je posebno bitno. Kažu pa razumijemo se, zar nije to isti jezik. Ako ćemo onda tako, pogledajmo historiju, ko zapravo govori čijim jezikom? Bosanski jezik ima veća historijska opravdanja nego što ga ima srpski jezik. Oni žele razbiti državu Bosnu i uništiti Bošnjake tako što im napadaju jezik.

Bosanski jezik

Autor: Haris Ibrahimović

Zaista si već žrtva raznih rasprašivača mržnje kada upadneš u njihovu igru gdje danima moraš ćoravom namigivati, a na gluhog vikati. Mi pokušavamo pameću, znanjem, naukom i objektivnošću objasniti zlonamjernim institucijama i jedinkama da je dva i dva četiri. Motivirani šovinizmom, opijeni nacionalizmom oni sjede zavijani u devedesetim i uporno tvrde da je dva i dva sto. I nemojte ih nazivati Srbima, Hrvatima itd. to je posebna vrsta intelektualnih kamikaza koje pristaju ubiti svoj zdrav razum radi širenja gluposti. Oni već znaju istinu ali njih ustvari boli neuspjelo ispiranje mozga, očito da im smeta što su se lingvisti Bošnjaci uhvatili u koštac sa svojim problemima. Svoj jezik analiziraju, objavljuju i čuvaju, a to nekom silno ne odgovara.

Zamisli više ne radimo po diktatu drugih, mi se bavimo sobom. Kako se bre usuđujemo? Kako se usuđujemo kaže nam čobanin koji je ostao bez ovaca.

Postoje jasni dokazi koji će lahko raskrinkati sve negatore jezika, i ostaviti ih u sramnoj golotinji svojeg pokvarenog nacionalizma. Navedenim činjenicama mali osnovac može pobijediti i najvećeg predstavnika sramne akdemije neznalica i ulizica.

1. Bosanki jezik već preko dvadeset i pet godina ima svoju lingvističku školu sa preko tri stotine publikacija.

2. U nauci je sasvim jasno: osnova za standardni i srpski i hrvatski jezik jesu istočnohercegovački govori, odnosno istočnohercegovački dijalekt bosanskoga jezika.

3. Sve vrijeme vladavine Osmanske imperije stanovnicima Bosanskoga pašaluka jezik je bio bosanski. Prvi i najstariji rukopisni rječnik pod naslovom Bosansko-turski rječnik od Muhameda Hevaije Uskufije izlazi 1631. godine. U vrijeme Turske udžbenici (Bukvar 1866, i Čitanka 1868,), kao i sve čitanke za vrijeme Austro-Ugarske, štampale su se bez imena autora. Vladina komisija je pokrenula 1884. projekt izrade gramatike, pa je Gramatika bosanskoga jezika objavljena je 1890. godine.

4. Nakon smrti B. Kallaya (1903.) novi protektor za Bosnu i Hercegovinu bio je Burian koji je donio naredbu, 4. 10. 1907. godine, bitnu za dalje jezične tokove u Bosni i Hercegovini, u kojoj, između ostaloga, piše: Zemaljska vlada naređuje ovim, da se dojakošnje nazivanje jezika ovih zemalja kao bosanski jezik u ukupnom zvaničnom saobraćaju i u svim ispravama zemaljskih vlasti, ureda i zavoda, onda u bilo kakvom poslovanju zemaljskog erara, ima posve napustiti, te da u buduće za zemaljski jezik bez izuzetka ima vrijediti zvanični naziv srpsko-hrvatski jezik. Kako su mogli zabraniti ono što ne postoji?

5. U biblioteci Matice srpske u Novom Sadu ne samo da postoji izdanje Gramatike bosanskog jezika iz 1890. nego i iz 1898. i 1903. godine.

6. Posljednja decenija 20. stoljeća najvažnija je u standardizacijskim procesima bosanskoga jezika. Bošnjački sabor je u septembru 1993. godine donio odluku o vraćanju narodnoga i historijskoga imena – Bošnjak, te imena za jezik – bosanski jezik. Danas je standardiziran i u službenoj je upotrebi u svim segmentima bosanskohercegovačkoga prostora, ravnopravno sa srpskim i hrvatskim jezikom.

763ad23240fc16c9f0cc4f41d8584e25_XL

Povelju Kulina bana i ostalo preskočite, jer ako im i dalje ništa nije jasno, onda ne vrijedi razgovarati sa onima kojim nije jasno ono što je očigledno.

Jezik je prije svega naučno pitanje, naravno jezik je i politizirano pitanje. Pođimo od toga da je jezik pitanje elementarnih ljudskih sloboda. Pitanje slobode, jeste pitanje jezika. U jeziku je čovjek slobodan, zato što je jezik osovna odrednica čovjeka. Biti slobodan čovjek podrazumijeva imati duhovnu i društvenu slobodu. Svijest Bošnjaka nažalost ne prati dovoljnim tempom historijski razvoj bosanskog jezika. Tu je i naša najviša slabost, slabost koju iskoriste oni koji su daleko od nauke, a blizu politici.

Onaj koji ne priznaje tvoj jezik, taj ne podnosi tvoju egzistenciju. Pitanje jezika je posebno bitno. Kažu pa razumijemo se, zar nije to isti jezik. Ako ćemo onda tako, pogledajmo historiju, ko zapravo govori čijim jezikom? Zašto je srpski rječnik? Zašto nije srpski rečnik? Prije gramatike Vuka Karadžića je napisana bosanska gramatika. Ti odvratni negatori svega što je u jeziku mimo srpskog. Bosanski jezik nije vještački. Bosanski jezik ima veća historijska opravdanja nego što ima srpski jezik. Oni žele razbiti državu Bosnu i uništiti Bošnjake tako što im napadaju jezik.

Zašto mi moramo da se pravdamo. Pravda se onaj koji je kriv. Naša krivica je što izlazimo iz amnezije nakon uništenja bošnjačkog identiteta. To je naša krivica, i ništa više. Ne potcjenjujmo bitnost jezika, da je nebitan ne bi ga ovako ažurno napadali. Ipak, drago mi je da na kraju istina pobjeđuje. Dosta smo bili žrtva zagrebačko- beogradske falsifikacije historije. Zahvaljujući našim sjajnim doktorima nauka poput Dževada Jahića, Amire Turbić – Hadžagić, Hasnije Muratagić – Tune itd. Seada Šemsovića i Jahje Fehratovića u Sandžaku. Nas njhovih učenika, i svih govornika bosanskoga jezika koji slobodu oblikuju riječima koje ne može niko zaustaviti.

Autor je profesor bosanskog jezika i književnosti
_________________________
Diwan magazin
* Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i obaveznog linka koji vodi na izvorni tekst. Autorska prava su zaštićena zakonom.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak