KOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD BOŠNJACIMA

Ako bi se Bošnjaci distancirali od komunističkog sentimenta, onako kako su to učinili Slovenci ili Hrvati, dovelo bi to do apsolutnog rusvaja u dejtonskom poretku, jer Bošnjaci više ne bi dopuštali da njima, u ime jugonostalgije, vladaju Srbi i Hrvati.

Mr. Fatmir ALISPAHIĆ

Draža i Tito u četničkim rukama

Draža i Tito u četničkim rukama

Dejtonsko društvo nikada neće osuditi komunističke zločine, jer je komunistički sentiment ključ velikosrpskog i velikohrvatskog ovladavanja Bošnjacima, kojima je jugonostalgija „Ahilova peta“ političke i nacionalne pameti. Mnogome Bošnjaku srce zatreperi kad se sjeti Tita, Armije, petokrake i Partije. Ta paraliza je još jača kad se iz razorene Bosne pogleda na vrijeme u kome nas je neko ubijedio da smo ravnopravni, a sad kad beli nismo, čeznemo da jesmo, i otud glasamo za Željka Komšića, kao da je on lijepi partizan Ivo Lola Ribar što mlad pogibe pored aviona. A navodna jugoslovenska ravnopravnost Bošnjaka plaćana je ogromnom cijenom, od strašnih srbokomunističkih zločina nad bošnjačkim civilima 1944/45., ali i poslije, preko otimanja vakufske i privatne imovine, protjerivanja u Tursku, zatiranja sjećanja na 103.000 ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, pa do raznorodnih oblika neigranja bošnjačkog identiteta. S druge strane, antifašistička borba, kojoj su Bošnjaci dali procentualno najveći doprinos u odnosu na druge narode, omogućila je na ZAVNOBiH-u obnovu bosanske državnosti, a time i afirmaciju historijske činjenice da su Bošnjaci narod sa domovinom. Komunisti su pokrali antifašističko naslijeđe, zloupotrijebili ga i nagrdili, tako da se i danas misli kako je kritika komunizma usmjerena protiv antifašizma. Bošnjaci su upali u ovu zamku, pa komunističke podvale doživljavaju kao svoj nacionalni (anti)identitet, utoliko što emotivno stavljaju znak jednakosti između ZAVNOBiH-a i ubistva jednog od najsvjetlijih Bošnjaka, Mustafe Busuladžića (1914-1945). Kao da je Busuladžić bio protiv ZAVNOBiH-a, i protiv antifašizma, pa je morao biti ubijen od komunista?! A sudbina sličnih je bilo na hiljade, u tim vremenima za koje Bošnjaci misle da je bilo vrijeme mira i rahatluka. To jeste bilo vrijeme u kome su se Bošnjaci masovno iškolovali i u mnogim segmentima uznapredovali, a na talasu bosanskog proljeća iz 60-tih godina i stekli svijest o svojoj državotvornoj posebnosti. Činjenica da je komunizam činio zločine nad Bošnjacima, a istovremeno i vladao vremenom u kome su Bošnjaci napredovali poglavito u obrazovnom smislu, čini još složenijom obavezu distanciranja bošnjačke emocije od komunističkog zločinstva. Prvo pitanje koje vrijedi raspraviti je – zašto su komunisti ubijali ugledne Bošnjake, kad ti Bošnjaci nisu nikakva zla činili? Na Hadžetu, u Novom Pazaru, ubijeno je 1427 bošnjačkih civila, bez ikakve krivice, suda, razuma. Džemaludin Latić masakr na Hadžetu naziva „sandžačkom Srebrenicom“. Zašto su ubijani? Pa upravo iz razloga iz kojeg se danas izmišlja tzv. islamski terorizam, kako bi se ujednačila, ako ne i prebacila krivica za počinjene zločine. Mnogi Bošnjaci zdušno podržavaju „istragu mudžahedina“, ne bi li odobrovoljili Srbe i Hrvate. I tada su mnogi Bošnjaci bezbeli povjerovali da toliki ljudi, kao na Hadžetu, nisu džabe pobijeni, već su krivi, kao što su i drugi narodni neprijatelji bili krivi. I nije samo to razlog zbog kojeg su Bošnjaci najprije, u odnosu na sve narode na Balkanu, trebali prigodnim programom obilježiti 23. avgust, koji se u Evropi obilježava kao Evropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Za razliku od drugih Bošnjaci prema komunističkom modelu ne mogu graditi historijsku distancu, jer je taj model i danas faktor bošnjačkog (samo)uništenja. Obilježiti 23. avgust značilo bi ući u arenu sa avetima prošlosti i kerovima sadašnjosti.

 Dejtonski totalitarizam

Mjesec-dva dana prije ovogodišnjeg Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima uputio sam na nekoliko adresa pismo inicijative, u kome se kaže:

Predlažem da budete (su)organizator prvog bosanskog obilježavanja Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Program bi se mogao sastojati od jednog ili više izlaganja o zločinima totalitarnih režima, te eventualno od prikazivanja nekog od filmova koji tretiraju ovu problematiku, kao što je njemački film „Životi drugih“. Evropski parlament je 2. aprila 2009. donio Rezoluciju o evropskoj savjesti i totalitarizmu, a pod tačkom 15 je donesena odluka o proglašenju Dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma. U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Evropskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije. Usvajanju Rezolucije prethodili su Izjava potpore od 409 članova Evropskog parlamenta koji su se 23. septembra 2008. založili za uspostavu Dana sjećanja, kao i Praška deklaracija o zločinima komunizma koja je potpisana 25. februara 2010. od strane nekoliko evropskih čelnika, bivših političkih zatvorenika, aktivista za ljudska prava i povjesničara, koji su sudjelovali na međunarodnoj konferenciji o zločinima komunizma. Evropski parlament je u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji, a Estonija, Latvija, Litva, Slovenija, Švedska i Hrvatska odabrali su 23. avgust, jer je tog datuma 1939. godine potpisan pakt Hiltera i Staljina (Sporazum Molotov – Ribbentrop) o nenapadanju i podjeli interesnih sfera. U Rezoluciji je, između opstalog, navedeno: „Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih komunističkih režima te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.“ Preporuka Evropskog parlamenta potiče na promišljanje osjetljivih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i ljudskih prava, a što demokratske snage u bosanskohercegovačkom društvu obavezuje na uključivanje u mrežu država i društvenih subjekata koji će obilježiti 23. avgust kao Evropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – naveo sam u incijativi koju su dobile nekolike društvene i političke adrese, programski i povijesno opredjeljene protiv komunizma, a koje nisu imala para ili volje da obilježe 23. avgust.

Naša zemlja će, tako, i ove godine ostati izvan zajednice evropskih i postkomunističkih društava u kojima antitotalitarizam predstavlja bonton demokratske kulture. To je prirodno, jer je dejtonska Bosna totalitarna država, samim svojim začetkom, koji je uvažio genocidna osvajanja. Prikrivanje i šminkanje zločina izvedivo je samo putem represivnog ideološkog mehanizma, u ime kojeg danas članovi porodica žrtava, ili oni koji insistiraju na pamćenju, imaju manje šanse u društvenom poretku, jer se smatra da su „opterećeni prošlošću“. U to ime se iz jedne zeničke firme, kada dolaze strani poslovni partneri, u posebnu prostoriju zatvaraju pokrivene muslimanke, da ne „naruše ugled“. Zato bez posla ovom zemljom hodaju njeni briljantni umovi, kakav je pisac Sadik Ibrahimović, kakav je novinar Dženad Hodži��, kakvo je pola ekipe nekadašnjeg „Ljiljana“, jer se takvi, poput njih, ne uklapaju se u ideološki profil dejtonskog totalitarizma. Dogodilo se sve što bi se dogodilo da je Armija RBiH kapitulirala pred velikosrpskim i velikohrvatskim osvajačkim hordama. A da se to dogodilo u ratu, kao što se evo dogodilo u miru, okupaciona uprava bi takođe ustanovila totalitarni režim kojim bi kontrolirala istinu u svome beščasnom porijeklu. Zato dejtonska Bosna pripada onom krugu civilizacijskog otpada kome se obraća Rezolucija Evropskog parlamenta, nastojeći podučiti budućnost da više nikad ne dozvoli da neka ideologija uzjaše neki narod. Paradoks je da upravo iza ovog jahanja Bosne i Bošnjaka stoje zapadne vlade koje su deklarativno protiv totalitarizma. No, nije Zapad jednom stojao iza diktatora i autoritarnih režima koji su slijepo slušali „Velikog Brata“. Istovremeno, u Evropi ne postoji potrebitije mjesto od Bosne i Hercegovine da se progovori o komunističkim zločinima, ali i o onome što je preživjelo nakon pada Berlinskog zida, makar u formama koje otvoreno nisu komunističke, ali jesu totalitarne.

Petokraka i kokarda

Petokraka i kokarda najveće su zlo koje udruženo već desetljećima prijeti bošnjačkom narodu

Petokraka i kokarda najveće su zlo koje udruženo već desetljećima prijeti bošnjačkom narodu

Kako je moguće da u Hrvatskoj, Sloveniji, pa i Srbiji, postoje veoma snažni antikomunistički pokreti, koji insistiraju na istraživanju i procesuiranju komunističkih zločina, a da u Bosni i Hercegovini vlada apsolutni muk? Srpski i hrvatski separatisti u BiH se trude da preslikaju sve društvene, političke, medijske i kulturne modele iz Beograda i Zagreba, kako bi tako svjedočili jedinstvo sa svojim „maticama“, ali, za divno čudo, ne preslikavaju ove antikomunističke inicijative. Kao da su svjesni da je komunistički sentiment bitan faktor za dalje rastakanje BiH, utoliko što Bošnjaci sagorijevaju u donkihotovskom žrtvovanju za nepostojeće ciljeve. Ako bi se Bošnjaci distancirali od komunističkog sentimenta, onako kako su to učinili Slovenci ili Hrvati, dovelo bi to do apsolutnog rusvaja u dejtonskom poretku, jer Bošnjaci više ne bi dopuštali da njima, u ime jugonostalgije, vladaju Srbi i Hrvati. Ispostavilo bi se da genocid nad Bošnjacima nije prekidan ni u vrijeme milog komunizma, jer je komunistički režim pobio, protjerao i opljačkao više Bošnjaka, nego li svih drugih jugoslovenskih naroda, iako su Bošnjaci podnijeli najveće žrtve i bili najviše odani antifašizmu.

Jama Čavkarica u istočnoj Hercegovini je paradigma, jer su „ustanici“, a zapravo četnici, ubili i u jamu bacili preko 1500 Bošnjaka, a da bi ti isti „ustanici“ poslije rata bili komunistički funkcioneri koji, dakako, nisu sami sebe mogli procesuirati. Sandžakom su vladali egzekutori sa Hadžeta, isti oni koji će decenijama odgajati opetovanje zločina. Srebrenica se nije dogodila 1995., već se događala u kontinuitetu, od istih zlotvora kojima su se na glavama šaltale kokarde i petokrake. Pobratimstvo četnika i tzv. partizana u Beogradu, ali i u Banjoj Luci, to zorno svjedoči.U Sloveniji i u Hrvatskoj, rekosmo, posljednjih godina su dinamične inicijative za istraživanjem komunističkih zločina. U Hrvatskoj je osnovan Centar za istraživanje zločina komunizma. Govori se da je u Sloveniji evidentirano 600 masovnih prikrivenih grobnica, a u Hrvatskoj preko 900. Saznajemo, tek sad, da su Saveznici sa svojih ognjišta protjerali 14 miliona Nijemaca, a tri miliona pobili. …Upola koliko su Nijemci pobili Jevreja. Saznajemo da je komunizam pobio preko 100 miliona ljudi, za pola više nego što je stradalo u Drugom svjetskom ratu. Samo u Sovjetskom Savezu, kako piše Aleksandar Solženjicin, komunizam je ubio 66 miliona ljudi. Žrtve nacizma ne mogu negirati žrtve komunizma, i obratno, i otud je jalovo uspoređivati ova dva zla. Izuzev za one kojima je stalo da komunizam zaštite od jednakosti sa nacizmom i fašizmom.

U Češkoj, recimo, podignut je Spomenik žrtvama komunizma. Slovenija i Hrvatska već otvaraju sudske procese protiv komunističkih zločinaca, otkrivaju masovne grobnice, podižu spomenike. Kada bi Bošnjaci krenuli u taj posao, ispostavilo se da su mnogi „narodni heroji“ zapravo bili bošnjački egzekutori, a da nam je cijela zemlja masovna grobnica. Odlaganje ovog moralnog zadatka jedino odgovara velikosrbima i velikohrvatima, koji u odgajanju bošnjačke iskompleksiranosti vide metod kolonizatorske vladavine. Pitanje komunističkih zločina nad Bošnjacima mora biti široko i odlučno otvoreno, jer od tog pitanja zavisi realan bošnjački odnos prema prošlosti, i što je još važnije, prema komunističkoj sadašnjosti. Pri tome ne treba zaboraviti da komunizam i njegovi zločini nemaju nikakve veze sa bošnjačkim antifašističkim opredjeljenjem u toku i onog i ovog rata, kao i sa odanošću ideji ZAVNOBiH-a u koju je uzidano 103.000 bošnjačkih života.

Autor: Mr. Fatmir Alispahić
Izvor: Saff, broj 322, 24. august 2012.

Facebook komentari

komentara

31 komentara na ovaj članak. Slobodno se pridružite razgovoru.

  1. zmajbih 16.11.2013 u 11:47 - Reply

    Tesko onom kome dragi Allah uzme pamet kao ovim jadnicima Hujduru i Destanovicu–
    Zahvaljujem DIWANU sto objavljuje ovakve te teme koje mogu samo pomoci da mnoge zdravim razumom obdarene izvuku iz tame u koju su Bosnjake trpali stoljecima i kao rezultat tog tamnog vakta imamo ove HUJDURE I DESTANOVICE, bilo bi zaista smijesno da nije TUUUUZNO procitati njihove supljoglave komentare…:( PIHHH

  2. Hapa 16.11.2013 u 17:43 - Reply

    “Sabahudine”, pašče servo-komunističko, promijeni nick, poganiš časno prezime Hujke rhm. tim svojim baljezgarijama!

  3. Adnan Koljindar 16.11.2013 u 22:28 - Reply

    Ne znam ko je Hujdur, mada u njegovim komentarima ima vishe logike nego u vashim. Iako se ne slazem sa njegovih stilom….Iz vas govori neznanje i zadrti balijanizam. Dr. Smail Cekic, jedan od najpametnijih zivucih Bosnjaka kaze (parafraziram): Da nije bilo Tita i Partizana danas Bosnjaci nebi postojali kao narod, niti BiH kao drzava. Ti vama mrski yu komunisti su pali pod udarom CIA i KGB agenata da bi na vlast doshli potomci i sljedbenici fashista i kolaboratora porazenih u 2 sv. ratu. Samo dolaskom tog ljudskog smeca moglo se dogoditi shto se dogodilo sa drzavom, ekonomijom i narodom.

    Bez pardona, u svako vrijeme na svakom mjestu,

    Adnan Koljindar, NY, USA

  4. zmajbih 18.11.2013 u 12:50 - Reply

    Vise nego smijesno je tvrditi “da nije bilo tiite bilo bi to i to ili nebi bilo to i to…
    Samo ljudi koji nemaju prestavu o SILI koja sve odredjuje, mogu reci da je neki covjek toliko “jak” da nekoga spasi ili unisti bez volje SILE koja sve sto se desava u cijelom univerzumu regulira svojom perfekcijom i moci..
    Jednostavan odgovor, da nije bilo tiite bio bi neki drugi “tiito”, no slijepi ljudi to ne mogu pojmiti pa se fokusiraju na nemocno i ograniceno Bozije stvorenje zvano covjek te mu pripisuju neke kobajagi moci i zasluge….:(((
    I jadni hujdur je tu da bi ljudi zdravog razuma mogli prepoznati nivo ljudske bijede u koju je izmedju ostalih zap'o i jadni hujdur…..
    Tesko onome kome Allah da oci a uzme pamet…:(((

  5. Adnan Koljindar 18.11.2013 u 18:57 - Reply

    Jel Sila planirala i izvela pokolj-genocid Boshnjaka Bihora u januaru 1943. ili je planirao Vrhovni shtab jugoslonevne vojske u otadzbini a izveli sandzacko-polimski cetnici pod komandom Pavla Djurishica?
    Zashto se ljudi organizuju i pripremaju za samoodbranu od katila umjesto da prosto zamole silu da im to “sredi”?

  6. zmajbih 19.11.2013 u 09:34 - Reply

    To su duboke teme za tebe Adnane, ne mozes ti to uhavizati, pa da se plaho ne trudim da ti pojasnjavam… Nego knjige u ruke a mooozak ubaci u sestu brzinu pa ces “mozda” nesto uspjeti i uhavizati…..
    Uz to, druzi se sa ljudima koji o tome daleko vise znaju nego ti….

    • Adnan Koljindar 19.11.2013 u 11:55 - Reply

      E, valahi, si “havizan”, nema zbora.

  7. Adnan Koljindar 22.11.2013 u 03:07 - Reply

    I tako to biva…
    Alispahic je vise postavio pitanja nego odgovora, vise se saplao nego sto je objasnio…Sa njegovim textom smo josh dalji umjesto da smo blizi razumijevanju dogadjaja, ljudi i procesa.
    Ja tvrdim da se genocid nad Bosnjacima u BiH dogodio jer su na vlast uz pomocih stranih sluzbi, prvenstveno CIA, KGB, M16, doshlina vlast sljedbenici i potomci cetnika, ustasha i handzarevaca. To je razlog, ostalo su posljedice.
    Na vlasti su i dalje isti i zato za BiH nema buducnosti dok se to ljudsko smece ne skine s vlasti i zabrani im se bavljenje politikom.

  8. Adnan Koljindar 22.11.2013 u 03:15 - Reply

    Nema sumnje da su u Srbiji i Cg Slobodan Milosevic, Bulatovic i Djukanovic, a Hrvatskoj Tudjman dovedeni na vlast od tajnih sluzbi koje su radile koordinirano sa SANU i SPC.
    Postoje ozbiljne indicije da su Alija Izetbegovic, Sulejman Ugljanin i Ljajic podmetnuti Bosnjacima od istih tajnih sluzbi.

  9. Adnan Koljindar 22.11.2013 u 03:30 - Reply

    Da ne ispadne nedoreceno…USA nije bila spremna za raspad Yu. Rusija je preko Srbije htjela da ostvari izgubljeni uticaj u Yu. Velika Britanija i Francuska su “betovali” na Veliku Srbiju. Srpska politicka, naucna i crkvena elita je u tome vidjela svoju shansu da napravi Veliku Srbiju. Na spoljnjem planu Srbija i njeni politicari su izigravali demokrate a na unutrashnjem planu su bili lopovi, kriminalci i ubice.
    Zato nije cudno da je vlast tzv. Srj aktivno ucestvovala u agresiji naBIH i genocidu nad Bosnjacima a opozicija aktivno ili pasivno podrzavala.

    • Osman Destanović 27.11.2013 u 23:16 - Reply

      Još bolji komentar i geopolitičku osnovu vezanu za dogadjaju na prostoru ex.Yu nisam pročitao. Aferim Adnane!

  10. Adnan Koljindar 28.11.2013 u 01:28 - Reply

    Bosnjaci su uskraceni za realnu, istinitu sliku vremena i prostora u kome zive. Na zalost, malo je onih koji pishu objektivno s ciljem da istinoto informishu. Pisanje je postalo placenicki posao kao svaki drugi i samo oni koji ispunjavaju zadatke interesnih grupcija opstaju.Fatmir je tipican primjer. Ovaj text je tipican primjer podilazenja klerikalnim,desnim grupacijama i polpismenim balijama iz dijaspora, kojima je facebook jedini prozor u svijet.

    Ps. Ti i Hujdur ste unijeli malo svijetla u ovaj tamni vilajet. I pored dobre namjere urednika ova stranica je postala, izgleda, izletishte baushtelaca i dokonih domacica. Ako urednik ne osvjezi ovu stranicu textovima nezavisnih, slobodnih intelektualaca i ova stranica ce postati minder za dokonisanje minderskih patriota i slicnog nakota.

  11. Cejko 28.11.2013 u 08:03 - Reply

    Hvala Adnane!!!!
    Pisac teksta ode predaleko. Negira sve sto ima veze sa socijalizmom i bivsom Jugoslavijom. Nije to ni posteno a niti lijepo. Prije svega period od kraja 30 tih proslog vijeka pa sve do pocetka 90 tih je jedan od najsvijetlijih djelova u istoriji bosnjaka. Komunizam, kao i svaki drugi sistem nije bio bez gresaka . Ubijani su protivnici sistema, zatvarani, muceni. Pa tako je i danas a da nekazem pocetkom -90 tih Godina. Nerado pricam o tome ali sam bio izlozen raznim napadima od strane pripadnika SDA. Proglasavan za nelojalnog gradjanina Bosne i sl. Tako ce biti i u buducnosti. Ako bi bilo tako kako stoji u tekstu onda bi mi ,bosnjaci, bili iskorjenjeni vec odavno. Svi nas mrze, ubijaju. Niko nevalja, osim nas. Kako objasniti sukob Armije Bi H i Fikretove vojske? Ubijanje bosnjaka ili rat za fotelju izmedju Alije i Fikreta. A danas? Sta imamo danas u Bosni i Sandzaku? Izetbegovic, Tihic i SDA su “rasprodali” ili bolje reci dali svojim rodjacima na milostu, sve sto je narod stvorio i izgradio. Oni su spremni da podjele Bosnu na 1000 djelova samo da oni imaju”drzavu” u kojoj ce oni vladati. Kakav je odnos danasnje drzave prema onima sto su branili drzavu i prema onima koji su nevini ubijeni? I tu postoji razlika. U nekim mjestima borci imaju solidan zivot, dok u drugima prose. Odakle nam dodjose Vehabije i njihovo tumacenje Islama? To su ih “oni drugi” poslali da ocrne bosnjake u svijetu.Kad se prica o stradanjima bosnjaka u poslednjem ratu onda se prica i pise o Srebrenici, Gorazdu, Sarajevu. Gdje je Prijedor i okolina. Zar i mi nismo bosnjaci i dio “nove ” Bosne . Sta se desava u Sandzaku? Privatni rat izmeddju nekoliko razlicitih frakcija u Islamskoj zajednici. Hodza koji ima 4 zene. Hodza koji prodaje drogu omladini. Sve cesci slucajevi da vjerski “ucitelji” iskoristavaju mlade curice a onda ih ostali mjestani nazivaju pogrdnim imenima, kako bi opravdali”hodzu”. Pisac teksta se zaista trudi da negira djelove najsvjetlije istorije bosnjaka. Volio bih procitati tekst istog o danasnjem stanju bosnjaka u BiH.

  12. tamoneki 28.11.2013 u 14:30 - Reply

    Ko moze tvrdit da nije bilo Tita i partizana da nebi bilo Bosnjaka…Jel to ista logika da nije bilo Alije da nebi bilo Bosnjaka…Prezivjeli su Bosnjaci i Osmanske sultane i Omer Pasu Latasa i generala Filpovica(austrougarskog generala koji je spalio sarajevo do temelja)i srpskke kraljeve Karadjordjevice i sve je to bilo bez pomoci JOSIPA BROZA TITA…Takovezat opstanak nekog naroda za nekih 40 godina vlastijednog covjeka je u najmanju ruku smijesno pa ma od koga dolazilo..

  13. Adnan Koljindar 28.11.2013 u 17:10 - Reply

    tamoneki, ja sam parafrazirao tvrdnju dr. Smaila Cekica, a ona je identicna ovoj koju sam ja zapisao. Mozda ne rijec za rijec ali u sushtini…Hajmo, ovako….Da su pobijedili ustashi i Ante Pavelic sad bi smo bili Hrvati muslimani…ako bi smo uopste bili muslimani. Da je pobijedio Draza Mihailovic i cetnici fizicki nas nebi bilo a manji dio bi bio – Srbi svetodavci. Da je pobijedio cuveni sandzacki gazija Zukorlicev idol Bljuta lazni Hadzahmetovic sad bi mi bili Albanci. Zao shto su se Komunisti borili protiv fashizma, oslobodjenje, medjunacionalnu i socijalnu pravdu a prvenstveno za dolazak na vlast bio je moguc ZAVNOS i opstanak BiH kao drzave a Bosnjaka kao NARODA. ZAVNOS je kljucni momenat u opstanku BiH i Bosnjaka kao politickog, drzavnog i narodnog identiteta. Mislim, ovo je azbuka Bosnjastva i cudno je da to ne razmijesh?!
    Ako gledamo Veliku Sliku znamo da su tri strane mogle pobijediti a ostalo su mali igraci koji su se snalazili u sjenci velikih. Ali, to je sad druga prica.

    • Adnan Koljindar 28.11.2013 u 17:33 - Reply

      Pardon, mislio sam na ZAVNOBIH.

  14. Adnan Koljindar 28.11.2013 u 17:19 - Reply

    Cejko, ovaj rusvaj je zbog toga shto su nam klero-nacisti oteli mikrofon pa se samo oni cuju, pa se stice pogreshan utisak da nas nema. Ovo je privremeno stanje je se pumpaju ogromne pare za arabizaciju i iranizaciju Bosnjaka.

    Ps. Fatmir je fundamentalno zbunjen. Bez yu komunista nebi bilo antifashista. Bez antifashista nebi bilo partizana. Bez partizana nebi bilo oslobodjenja. Bez oslobodjenja nebi bilo socijalizma. Bez socijalizma nebi bilo narodne (nacionalne) i socijalne pravde i jednakosti…
    Bez svega toga imali bi smo ovo sto imamo sad. Svaku vrstu nepravde. Mrznju. Strah. Segregaciju…A to je FASHIZAM!

  15. Adnan Koljindar 29.11.2013 u 18:04 - Reply

    voljeo bih da nam neko navede poimenicno sve te vajne ANTIFASHISTE koji su postojali u vrijeme 2 sv. rata, u Istocnom dijelu NDH (BiH) osim bosanskih komunista i partizana!?
    objasnite kako je ANTIFASHIZAM u BiH odvojiv od bosanskih komunista!?
    Fatmir se odje bori s licnim nevidljivim mushicama, s ciljem da zvuci lijepo penzionisam baushtelcima, dokonim domacicama i srditim, zadrtim, nepismenim balijama s vecernjeg kursa za Arapski jezik.

  16. Adnan Koljindar 01.12.2013 u 15:52 - Reply

    da rezimiramo…bolje da RAZUMiramo…
    Ja glasam za to da se FASHIZAM zakonom zabrani i slijedom toga istjera sa bosnjackih stranica.
    Ja sam ZA da Zeljko ne bude proglashen krivim samo zato shto mu je ime Zeljko. Ustvari ja glasam za to da Zeljko moze slobodno koristiti svoje ime u licnom i javnom prostoru bez prepreke.
    Zeljko moze biti kriv ako je ustasha ili cetnik, bezbeli. Ali ako je Zeljko bio u Ar. BiH i ima pravilan stav prema Republiki BiH i drzavi ravnopravnih gradjana onda je Zeljko dobrodoshao da glasa i bude glasan.
    Ako covjek u jednoj evropskoj drzavi moze biti uskracen za ljudsko, civilizacijsko pravo da glasa i bude glasan jer ne pripada Pravom narodu i Pravoj vjeri onda tu neshto smrdi.
    Narod se ne brani nekulturom nego KULTUROM. Moj savjet vama je da uklonite teks ovog fashiste u pokushaju. Ja znam da je Fatmir dobar momak u loshem drushtvu. Ucinite mu uslugu – obrishite mu ovo smece sa svoje stranice.

  17. Bosnjo 28.12.2013 u 21:48 - Reply

    Da nije bilo Američki para krajem 40tih i početkom 50tih, ne bi toliko Jugoslavija trajala.

    -Amerika uvela ekonomsku pomoč Jugi 1949.
    -Amerika pomogla sa spriječavanjem glada 1950.
    -Amerika pokrila veliki dio trgovinskog deficita Juge.
    -Amerika počela slati vojnu pomoč 1951.

  18. Ahmed 15.02.2014 u 19:21 - Reply

    Fatmir je sve dobro posložio i obrazložio. A da su Bošnjaci stvarno posljednji jugonostaligičari to je sigurno, i trebaće još dosta vremena da se izliječe od ovoga.
    Ne može se ovo današnje stanje prebaciti samo na nacionaliste i tvrditi dok su bili komunisti bilo je sve dobro, a kada su 90-tih došli nacionalisti sve je otišlo u zlo. Pravo bi pitanje bilo, uz ovu tvrdnju, gdje su bili do 90-tih tih nacionalisti, gdje su bili u doba idiličnog komunističkog režima, pa bili su dio te idile: Milošević je bio vođa srbijanskih komunista, Tuđman je bio general jugoslovenske komunističke vojske, vođe i rukovodstva skoro svih političkih partija bili su komunisti. Šta se to desilo sa ovim komunistima?
    Njaočitiji primjer da nije bilo tako idilično jeste i Ratko Mladić. On je kao mlad otišao na školovanje u vojnu školu i cijeli život je proveo u vojsci, što znači da je uticaj na njega najviše mogla izvršiti vojska i komunistička ideologija. Pa kako je onda od tog vojno-komunističkog uticaja postao četnik i jedan od najvećih zločinaca u ex-ju ratovima 90-tih godina prošlog stoljeća.

  19. k32 24.02.2014 u 12:07 - Reply

    Ja znam da nas nevoli ni ti ni ovi a znam da se za bosnjake nemoze borit niko drugi neg bosnjo kakav tito I kompanije

  20. Hajrudin Kuč 07.04.2014 u 00:23 - Reply

    LAŽI,LAZI,LAŽI…U YUGI SE ŽIVJELO LIJEPO,PROSPERITETNO,BESPLATNO ŠKOLOVANJE ,LIJEČENJE I KO JE GOD HTIJO DA RADI,RADUJO JE… KOM SE IŠLO VAN ZEMLJE SA CRVENIM PASOSEM MOGAO JE PO BIJELOM SVIJETU BEZ PROBLEMA…! MUSLIMANI SU SE RAZGRANALI ŠIRIM YUGE I …SLOBODA KAO NIGDJE U SVIJETU…!!!! DOVEDOSE NAM NEKU DEMOKRATIJU I NOVE DEMOKRATSKE LIDERE; MILOSEVICA,TUDJMANA,ALIJU TE U SANDJAK SULJA ITD… GDJE SMO SAD,ZNAMO I VIDIMO…SVE LOPOV DO LOPOVA I KRIMINALAC DO KRIMINALCA… STA SMO POSTIGLI I KUDA DALJE…??? STA SE POSTIŽE BLACENJEM TITA I YUGE OD POJEDINACA KOJI SU BILI SLINAVCI U TO VRIJEME ILI MOZDA POTOMCI USTAŠA ,ČETNIKA ILI HANDJAR DIVIZIJE KOJI SU SLUŽILI USTAŠAMA …BOLJE REČENO TE KRITIKE DOLAZE OD LJUDI KOJIMA IDE U KORIST OVAKO HAITICNO STANJE JER SU POSTIGLI SVOJE CILJEVE…KOLIKO IMAMO RATNIH PROFITERA,POHARANIH FABRIKA I DRUŠTVENIH USTANOVA I INISTENE EKONOMIJE…!!! RAZMISLITE MALO O SVEMU OVOME… HVALA UZ SELAM .

  21. Hajrudin kuc 07.04.2014 u 00:52 - Reply

    Zašto ne objavite moj predhodni komentar… YUGA ZA VRIJEME TITA JE BILA DJENET ZA MUSLUMANE TOG VREMENA… DA BILO JE ODMA POSLUJE RATA GENOCIDNIH RADNJI PROTIV MUSLIMANA ALI SVE SKUPA KASNIJE SE SITUACIJA POPRAVILA TAKO DA SE ŽIVJELO NAJBOLJE STO MOŽE BITI… BILO JE GENOCIDNIH RADNJI I NAD SRBIMA I HRVATIMA ALI STA JE BILO BILO JEODMA PRI KRAJU RATA I PO RATU …

  22. jadra49 29.11.2014 u 14:10 - Reply

    e,Hajrudine pa svaka ti cast na ovome komentaru, ustvari ne komentaru nego cinjenicama koje mnogi (citaj velika vecina)neca da uvidi

  23. magarac 04.01.2015 u 16:09 - Reply

    jeste pametni, davati komentare kada netko istinu pise u korist svoga naroda. zasto ne promislite i ne podrzite ovaj tekst koji je uistinu stvaran, zasto dozvoljavate da sa vasom drzavom, koja je medju naj starijim zemljama evrope, jos i dalje Vlada srbin, njemac, ili englez.Zasto se u bosni i hercegovini netko zove srbin ili hrvat, zasto se ne zove pravoslavac-bosnjak ili katolik-bosnjak kao sto je musliman-bosnjak? PS muslimani su gori nego arapi, prodati i svoje dijete samo da njegovoj guzici bude dobro, dokle ste dosli sa svojim razmisljanjem da dijete vladara ili bogatasa pohadja skolu u engleskoj, americi, a Vase ne moze ni kartu za Autobus da plati. ETO KOLIKO STE PAMETNI! Stavite sada komentar

  24. Faruk 05.01.2015 u 03:56 - Reply

    TAKO NAM JE BILO!

    Dobar dio bosnjackog korpusa i dan-danas evocira uspomene na Josipa Broza, i tim povodom organizira manifestacije na kojima se sa sjetom i tugom prisjecaju ”Tite partizana i dobrijeh dana”. Necemo pogrijesiti ako kazemo da je maj i mjesec novembar u manjini Bosne i Hercegovine, kod odrodjenog i otudjenog dijela naseg naroda, bili u znaku (i ostali) ‘Druga Starog’. A sto se pak tice zasluga ‘Druga Starog’ u formiranju i ocuvanju naseg nacionalnog bica, dovoljno je da se prisjetimo gorke istine da smo mi Bosnjaci za vrijeme Titine apsolutisticke vladavine, od 1945. do 1974., postojali i zivjeli kao vecinski narod u BiH bez imena i bez identiteta. Skoro trideset godina mi smo u nacionalnom smislu bili mrtvi. Tito i njegova komunisticka bratija zive su nas bili sahranili, da bi nas ‘72. odnosno 74’. obiljezili kao vjersku skupinu, a ne kao narod, dozvolivsi da se mozemo deklarirati i izjasnjavati kao muslimani sa malim i velikim ”M”. Osim toga, jedna od njegovih zasluga i njegovo ”remek-djelo” jeste i amnestiranje i rehabilitacija kompletnih cetničkih brigada koje su, iako su prije toga pocinile stravicne zlocine nad muslimanima u istocnoj Bosni i drugim krajevima nase zemlje, bez ikakve odgovornosti primljene u partizanske redove. Mnogi od tih cetnika kasnije su postali visoki oficiri JNA i nosioci partizanskih spomenica i većina njih, koji su prezivjeli, ucestvovali su u agresiji na BiH i u genocidu nad nasim narodom.

”Bošnjaci mogu zaboraviti sebe, ali ne i ‘Druga Starog.’

    Prisjetimo se sudski procesa 1983. Clanovima organizacije Mladi Muslimani, Izetbegovicu i grupi, kako su prosli kroz golgotu Titovog montiranog “Sarajevskog procesa.

    U ustavu iz 1946. godine stajao je, naravno, uobicajeni clan prema kojem ce Jugoslavija postivati Vjerske slobode. Medjutim, u praksi je bilo drukcije.
    Godine 1950. donesen je zakon kojim je zenama zabranjeno nositi feredze. Iste godine zatvoren je posljednji mekteb, osnovna skola u kojoj su djeca stjecali temeljno znanje o Kur'anu, a poducavanje u dzamijama nije bilo dopusteno. Godine 1952. zatvorene su sve tekije u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviski redovi. Muslimani koji su sluzili vojni rok ili radili u takozvanim dobrovoljnim radnim brigadama morali su jesti svinjetinu, Gdje i sam sam bio zrtva zatvora kao vojnik, a komunisticki su rukovodioci upozoreni da ne smiju davati sinove obrezivati. Ukinuta su muslimanska kulturna i obrazovna drustva “Gajret”, i druga. Dopusten je rad samo jednoj sluzbenoj (od 1947. godine pod drzavnim nadzorom) islamskoj organizaciji, sa svega jednom, strogo nadziranom medresom skolovanje. Zatvorena je i muslimanska stamparija u Sarajevu, i do 1964. godine bilo je zabranjeno izdavati islamske udzbenike u Jugoslaviji. Studentska organizacija “Mladi muslimani” odupirala se kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina njenih clanova nije pozatvarano 1949. i 1950. godine.

    1950. godine u Bosni i Hercegovini jos bilo 199 dzamija izvan upotrebe, od kojih je jedne trebalo popraviti, a druge su komunisticke vlasti poslije pretvorile u muzeje, skladista ili cak staje, stale. Tijelo koje je upravljalo vakufima bilo je fakticki pod drzavnim nadzorom, pa je bilo prisiljeno da velik dio svoje najvrednije imovine (recimo, prvi moderni blok uredskih zgrada u Sarajevu) prepusti lokalnim vlastima. Mnoga muslimanska groblja pretvorena su u parkove ili gradilista za uredske i stambene zgrade. Posljednji udarac vakufima, ciji je imetak bio vec nakrnjen eksproprijacijom obradive zemlje, zadala je nacionalizacija nekretnina 1958. godine. Tako su nestale velike dobrotvorne zaklade koje su djelovale 400 i vise godina, kao sto je bila zaduzbina Gazi Husrev-begova iz tridesetih godina 16. stoljeca.”

    U Titovoj Jugoslaviji, kad su u pitanju Bosna i Bosnjaci, odvijala su se tri paralelna procesa.
    Prvi je da je Bosna prostorno zrtvovana u izgradnji zemlje. U grb Bosne su stavljeni dimnjaci koji za sav normalni svijet imaju smo jedno znacenje, znacenje cijevi za odvod smeca, otrova i sl. Ogromna teska industrija za cijelu Jugoslaviju je podignuta u Bosni i Hercegovini i to po pravilu u gradovima (Zenica, Tuzla, Modrica, Maglaj, Doboj, Mostar,…) Drugi dio tog procesa jeste podsticanje Bosnjaka “muslimana” na iseljavanje prema Turskoj, tu kampanju simbolizuje Aleksandar Rankovic, drzavni funkcioner kasnije smijenjen ali po nezvanicnim podacima milion pa i milion i pola ljudi koji se iselio u Tursku. Treci dio istog procesa jeste nastavak pljacka bosnaske zemlje i promjena titulara vlasnika putem “Agrarne reforme”. Tad 1946. godine je Bosnjacima “muslimanima” oduzeto 640 000 hektara zemlje. Podsjetimo da je slicnom reformom 1920 kralj Aleksandar istom dijelu stanovnistva Bosne oduzeo cijelih 860 000 hektara plodne zemlje i podjelio “solunasima” srpskim vojnicima na Solunskom frontu.
    Zakon o nacionalizaciji gradjevinskog zemljista od 31dec.1958 god. Silom zakona oduzeta ili ukradena su gradjanima posjestva, a ne seljacima izvan grada. U gradovima daleko vecincko stanovnistvo bilo je muslimansko. Tako da smo mi(ja licno) u Banja Luci svu zemlju izgubili. Nadoknada je bila samo u posjedovanju stabala i usjeva za tu godinu. Tako nam je bilo u Jugosraviji, (odnosno) Srboslaviji.

  25. galib 10.01.2015 u 14:10 - Reply

    Nejmam sta reagovat.

    Samo da kazem da bosnjaci trebaju vise citat i pisat o sebi i svom usudu.
    Kad bi na gornji tekst gledao kriticki opet nebih mogao pronaci neku laz.

  26. Nemo 22.09.2015 u 16:14 - Reply

    ‘da nije bilo TITE ne bi bilo ni Bosnjaka na Balkanu’

    Pa nas je upravo zato zakonom zabranio, kao i jezik nam i sveo nas na nivo vjerske manjine zvane ”Muslimani”?
    Jel vi moroni čujete sami sebe i kakve IDIOTLUKE izvaljujete? 😀

  27. Nemo 22.09.2015 u 16:27 - Reply

    Adnan Koljindar
    01.12.2013 u 15:52 – Reply

    da rezimiramo…bolje da RAZUMiramo…
    Ja glasam za to da se FASHIZAM zakonom zabrani i slijedom toga istjera sa bosnjackih stranica.

    Odlično, kreni od sebe i tvojih kolega titoista jer vi ste ovdje jedini pravi fašisti.

  28. Faruk 07.05.2016 u 01:33 - Reply

    TAKO NAM JE BILO!

    Dobar dio bosnjackog korpusa i dan-danas evocira uspomene na Josipa Broza, i tim povodom organizira manifestacije na kojima se sa sjetom i tugom prisjecaju ”Tite partizana i dobrijeh dana”. Necemo pogrijesiti ako kazemo da je maj i mjesec novembar u manjini Bosne i Hercegovine, kod odrodjenog i otudjenog dijela naseg naroda, bili u znaku (i ostali) ‘Druga Starog’. A sto se pak tice zasluga ‘Druga Starog’ u formiranju i ocuvanju naseg nacionalnog bica, dovoljno je da se prisjetimo gorke istine da smo mi Bosnjaci za vrijeme Titine apsolutisticke vladavine, od 1945. do 1974., postojali i zivjeli kao vecinski narod u BiH bez imena i bez identiteta. Skoro trideset godina mi smo u nacionalnom smislu bili mrtvi. Tito i njegova komunisticka bratija zive su nas bili sahranili, da bi nas ‘72. odnosno 74’. obiljezili kao vjersku skupinu, a ne kao narod, dozvolivsi da se mozemo deklarirati i izjasnjavati kao muslimani sa malim i velikim ”M”. Osim toga, jedna od njegovih zasluga i njegovo ”remek-djelo” jeste i amnestiranje i rehabilitacija kompletnih cetničkih brigada koje su, iako su prije toga pocinile stravicne zlocine nad muslimanima u istocnoj Bosni i drugim krajevima nase zemlje, bez ikakve odgovornosti primljene u partizanske redove. Mnogi od tih cetnika kasnije su postali visoki oficiri JNA i nosioci partizanskih spomenica i većina njih, koji su prezivjeli, ucestvovali su u agresiji na BiH i u genocidu nad nasim narodom.”Bošnjaci mogu zaboraviti sebe, ali ne i ‘Druga Starog.’

    Prisjetimo se sudski procesa 1983. Clanovima organizacije Mladi Muslimani, Izetbegovicu i grupi, kako su prosli kroz golgotu Titovog montiranog “Sarajevskog procesa”http://www.mm.co.ba/…/247-presuda-u-procesu…/
    http://www.dzemat.de/component/content/article/35/92.html

    U ustavu iz 1946. godine stajao je, naravno, uobicajeni clan prema kojem ce Jugoslavija postivati Vjerske slobode. Medjutim, u praksi je bilo drukcije.
    Godine 1950. donesen je zakon kojim je zenama zabranjeno nositi feredze. Iste godine zatvoren je posljednji mekteb, osnovna skola u kojoj su djeca stjecali temeljno znanje o Kur'anu, a poducavanje u dzamijama nije bilo dopusteno. Godine 1952. zatvorene su sve tekije u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviski redovi. Muslimani koji su sluzili vojni rok ili radili u takozvanim dobrovoljnim radnim brigadama morali su jesti svinjetinu, Gdje i sam sam bio zrtva zatvora kao vojnik, a komunisticki su rukovodioci upozoreni da ne smiju davati sinove obrezivati. Ukinuta su muslimanska kulturna i obrazovna drustva “Gajret”, i druga. Dopusten je rad samo jednoj sluzbenoj (od 1947. godine pod drzavnim nadzorom) islamskoj organizaciji, sa svega jednom, strogo nadziranom medresom skolovanje. Zatvorena je i muslimanska stamparija u Sarajevu, i do 1964. godine bilo je zabranjeno izdavati islamske udzbenike u Jugoslaviji. Studentska organizacija “Mladi muslimani” odupirala se kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina njenih clanova nije pozatvarano 1949. i 1950. godine.
    1950. godine u Bosni i Hercegovini jos bilo 199 dzamija izvan upotrebe, od kojih je jedne trebalo popraviti, a druge su komunisticke vlasti poslije pretvorile u muzeje, skladista ili cak staje, stale. Tijelo koje je upravljalo vakufima bilo je fakticki pod drzavnim nadzorom, pa je bilo prisiljeno da velik dio svoje najvrednije imovine (recimo, prvi moderni blok uredskih zgrada u Sarajevu) prepusti lokalnim vlastima. Mnoga muslimanska groblja pretvorena su u parkove ili gradilista za uredske i stambene zgrade. Posljednji udarac vakufima, ciji je imetak bio vec nakrnjen eksproprijacijom obradive zemlje, zadala je nacionalizacija nekretnina 1958. godine. Tako su nestale velike dobrotvorne zaklade koje su djelovale 400 i vise godina, kao sto je bila zaduzbina Gazi Husrev-begova iz tridesetih godina 16. stoljeca.”

    U Titovoj Jugoslaviji, kad su u pitanju Bosna i Bosnjaci, odvijala su se tri paralelna procesa.
    Prvi je da je Bosna prostorno zrtvovana u izgradnji zemlje. U grb Bosne su stavljeni dimnjaci koji za sav normalni svijet imaju smo jedno znacenje, znacenje cijevi za odvod smeca, otrova i sl. Ogromna teska industrija za cijelu Jugoslaviju je podignuta u Bosni i Hercegovini i to po pravilu u gradovima (Zenica, Tuzla, Modrica, Maglaj, Doboj, Mostar,…) Drugi dio tog procesa jeste podsticanje Bosnjaka “muslimana” na iseljavanje prema Turskoj, tu kampanju simbolizuje Aleksandar Rankovic, drzavni funkcioner kasnije smijenjen ali po nezvanicnim podacima milion pa i milion i pola ljudi koji se iselio u Tursku. Treci dio istog procesa jeste nastavak pljacka bosnaske zemlje i promjena titulara vlasnika putem “Agrarne reforme”. Tad 1946. godine je Bosnjacima “muslimanima” oduzeto 640 000 hektara zemlje. Podsjetimo da je slicnom reformom 1920 kralj Aleksandar istom dijelu stanovnistva Bosne oduzeo cijelih 860 000 hektara plodne zemlje i podjelio “solunasima” srpskim vojnicima na Solunskom frontu.
    Zakon o nacionalizaciji gradjevinskog zemljista od 31dec.1958 god. Silom zakona oduzeta ili ukradena su gradjanima posjestva, a ne seljacima izvan grada. U gradovima daleko vecincko stanovnistvo bilo je muslimansko. Tako da smo mi(ja licno) u Banja Luci svu zemlju izgubili. Nadoknada je bila samo u posjedovanju stabala i usjeva za tu godinu. Tako nam je bilo u Jugosraviji, (odnosno) Srboslaviji. /komunisticki-zlocini-nad…/

    http://dialogos.ba/…/razbijanje-mita-o-uspjesnosti…/
    Konacno, komunizam je kao koncept drustvenog ustrojstva bio osudjen na propast, a sto se i dogodilo sa padom Berlinskog Zida cime je pao komunizam u cijeloj Evropi. Stoga se da zakljuciti da je njegov pad u Jugoslaviji bio neminovan. Raspadom Sovjetskog Saveza nestao je i visedecenijski neprijatelj Zapada. Time je prestala potreba Zapada da Titu placa jeftinim kreditnim aranzmanima njegovo distanciranje od Sovjetskog Saveza. U novonastalom Evropskom politickom kontekstu moglo bi se samo govoriti o Zapadnom investiranju u Jugoslaviju, a ne o njenom kreditiranju kako bi sluzila Zapadu kao ‘brana’ od sirenja uticaja bivseg Sovjetskog Saveza. A svako potencijalno ‘investiranje’ Zapad bi uslovio i promjenom drzavnog poretka koji bi morao pratiti Evropski politicki trend. Takve bi promjene, da je ostao ziv i na vlasti, i sam Tito morao sprovesti. U protivnom bi Jugoslavija zavrsila ziveci u siromastvu i izolaciji poput Kube. Iz toga postaje jasno da bi u novoj evropskoj politickoj konstelaciji ‘titova’ Jugoslavija bila osudjena na transofrmaciju kakvu su dozivjele zemlje bivseg istocnoevropskog bloka.U toj nam je Jugoslaviji bio namijenjen tihi nestanak brisanjem naseg identiteta po zelji i nalogu pobornika onih politika koje su 1992. godine dovele do agresije na nasu zemlju, te nad nama pocinile etnicko ciscenje, ratne zlocine i genocid. Jer, kako je njihov rad na brisanju Bosnjackog identiteta i Bosnjaka kao naroda za postojanja ‘titove’ Jugoslavije ostao nedovrsen, masovna fizicka likvidacija postala je jedino rjesenje za konacno ostvarenje velikosrpske i velikohrvaste politike na tlu nase drzave.
    Prenosenje povijesnih cinjenica je opomena prestupnicima i poticaj da se opamete, te podstrek za ljude na putu

Reaguj na ovaj članak