Kuhanje bosanskog lonca

Nadam se kako ćemo biti dovoljno mudri da nakon jedne neprospavane, teške noći donesemo ozbiljnije odluke.

Šačica momaka uspjela je poraziti sistem i zapaliti zgradu iz koje trebaju doći rješenja [Samir Jordamović - Anadolu Ajansi]

Šačica momaka uspjela je poraziti sistem i zapaliti zgradu iz koje trebaju doći rješenja

Geneza cijelog ovog problema leži u činjenici da su korupcija i kriminal zahvatili svaku poru i svaki dio društva u Bosni i Hercegovini. To je za mene polazna tačka.

Evidentna je bezidejnost gotovo svih vlada da se uhvate ukoštac s ovim problemom. One uglavnom guraju probleme pod tepih što, naravno, kod ljudi proizvodi beznađe i negativne emocije.

S druge strane, kao drugi otežavajući faktor zbog kojeg je društvo u cjelini u veoma teškom stanju jesu ta politička previranja u ovom mandatu od skoro četiri godine, u kojem su sve političke partije sa svim političkim partijama pokušavale praviti koalicije i prije svega na bazi nekih interesa tih stranaka, stavljajući u drugi plan interese građana.

Treći faktor koji utiče na sve što se ovdje dešava jesu korektori društva koji gotovo da ne postoje. Dakle, nevladine organizacije su uglavnom bliske političkim partijama. Sindikati i pojedini bogati predsjednici sindikata su, također, lično zainteresovani za probleme koji samo njima pune džepove. I u Sarajevu ima nekoliko takvih primjera.

Opravdano negodovanje

Kada sve ove faktore stavite u istu posudu, dobijete jedan sarajevski, bosanski lonac koji je očigledno proključao. Naravno, ja mislim opravdano.

U toj činjenici šansu za destrukciju potražile i neke političke partije i njihovi lideri, koji orkestrirano sa malih ekrana poručuju paralelne i sinhronizovane parole i podstiču na ono što se nije smjelo desiti, da ljudi po Sarajevu i Tuzli pale zgrade.

Ta vrsta eskalacije morala je biti zaustavljena na dva načina.

Jedan mogući način jeste da to pokušaju razumne političke glave, kojih u BiH ima veomo malo, a drugi je da to policija jednom ozbiljnom intervencijom pokuša spriječiti.

Činjenica je da u Sarajevu između napaćenih radnika ZOI-ja, GRAS-a i drugih komunalnih preduzeća koji možda jesu pred zgradom i policije, stoji šačica mladih ljudi koji su zapalili dokumente u Opštini Centar.

Mi sutra možda nećemo imati ni rodne listove ni neke druge građanima bitne administrativne stvari. Za to neko mora odgovarati.

Moguće rješenje

Činjenica je da u političkim partijama postoje elite (govorim o svim političkim partijama), koje su dugi niz godina upravljale nekim procesima iz političkih interesa, i to građani u BiH dobro znaju i tu ih niko ne može lagati.

Pozicija političara je u velikoj mjeri isprofanisana. Ja na svojoj koži osjetim kako je danas biti političar, jer ste uglavnom krivi i odgovorni za sve što je iko ikada uradio. Ljudi vas posmatraju kroz negativne poteze prethodnika.

Mora se desiti unutrašnja, mala revolucija unutar političkih partija.

Nove političke snage to trebaju staviti do znanja onima koji ne smiju više biti u određenim političkim procesima. Ovo mora biti primarni cilj političkim strankama kako bi mogle upravljati bilo kakvim procesima u BiH.

Svi su odgovorni

Naravno, pri tom apsolutno ne opravdavam sebe, jer sam u ovom trenutku bliži odluci da se nikad više ne bavim ovim poslom nego onoj da ikad budem na nekoj od lista.

Jedino što me drži motivisanim bila bi činjenica da na taj način bježim od problema. To je jedino što me u ovom trenutku drži blizu bilo kakvom političkom angažmanu…

Ovdje je, znači, riječ o tome da u posljednjih nekoliko godina niko nije ušao u ozbiljno razračunavanje s korupcijom u svim porama života. Nijedna politička stranka još nije isključila nijednog člana zbog korupcije i kriminala.

I ono što je katastrofalno i poražavajuće u društvu: tužilaštva – kantonalno, državno, federalno bila su u nekoliko stvari eksponirana u svrhu političkog pritiska da se mijenjaju vlade.

U Kantonu Sarajevo ne postoji nijedan procesuirani slučaj privrednog kriminala, u kantonu u kojem su pokradene milijarde iz tih kantonalnih javnih komunalnih preduzeća.

I to je još jedan od korektora društva koji sam zaboravio spomenuti.

Buđenje svijesti

Ovo bi moglo biti, ukoliko ne eskalira dalje, ozbiljno buđenje svijesti ljudi koji se bave politikom da izađu iz tih oklopa stranačkih, privatnih interesa i počnu postavljati stvari na svoje mjesto.

Odgovornost za ovo snose i političke partije koje postoje i one novoformirane. Niko ne može pobjeći od odgovornosti, što neke pokušavaju.

Politička stranka koja je trenutno na vlasti na državnom nivou ne može izigravati opoziciju i u ovom slučaju se ponašati kao da se nešto novo dešava. I novoformirane stranke, čiji su lideri godinama upravljali procesima u drugim političkim partijama, također, ne mogu bježati od odgovornosti. Odgovornost je zajednička

Naravno da najveći teret treba da ponesu stranke koje su godinama upravljale, tj. SDA, SDP i SBiH, ali ništa manje odgovornim ni bitnim ne možemo smatrati ni one koji pokušavaju, ne daj Bože, izgubljenim ljudskim životom jeftino politički poentirati.

Bitno je da se ovaj dio eskalacije smiri. Živim blizu zgrade Kantona, gledam šta se dešava i to budi svaku vrstu osjećanja o kojim sam govorio – da najradije nikad više ne bih pokušao ući u tu zgradu.

Napad na ustavni poredak

A postupci ove šačice momaka, koji su uspjeli poraziti sistem i zapaliti zgradu iz koje treba da dođu rješenja, apsolutno nisu način na koji se može nešto postići.

Ovo je napad na ustavni poredak i državu BiH.

Danas sam gledao čovjeka na televiziji u Tuzli, koji govori da živi sa pet članova svoje porodice s primanjima od 150 maraka.

Taj čovjek ima pravo na sve, ali sam siguran da on nije zapalio zgradu Vlade u Tuzli, ni u Sarajevu, ni Opštinu u Tuzli.

To su učinili ljudi prema nekom scenariju, bacajući sjenu na probleme koji su krajnje ozbiljni i realni.

Nedefinirani zahtjevi

Ja nisam vidio nijedan jasan zahtjev ljudi koji su došli da protestuju. Treba vidjeti koncipirane zahtjeve, koji bi se mogli prihvatiti u cjelosti, odmah. Međutim, nama ti zahtjevi nisu poznati.

Mislim da na tome neko treba raditi – da se identificira, da se pojavi u ime tih ljudi i da kaže ovo su naši zahtjevi – to društvo traži od nas.

Imate i drugu stranu: reakcije ljudi na društvenim mrežama, telefonima… koji vrše pritisak na policiju i politiku da se povuku neki radikalniji potezi. Šta ako sutra ti ljudi izađu na ulice?

Mislim kako je ovo, iz jedne spontane potrebe da se čuje krik ljudi kojima je učinjena nepravda, neko uspio zloupotrijebiti i infiltrirati ljude koji su dali potpuno drugu dimenziju ovom protestu.

Samo se nadam kako ćemo biti dovoljno mudri da nakon jedne neprospavane, teške noći donesemo ozbiljnije odluke.

Autor: Elmedin Konaković
Izvor: Al Jazeera

Facebook komentari

komentara

2 komentara na ovaj članak. Slobodno se pridružite razgovoru.

  1. Adnan K. 14.02.2014 u 22:31 - Reply

    Kaze pisac vrli: Ovo je napad na ustavni poredak i drzavu.

    Gdje je Ustav i Drzava? Demonstanti su napali zgrade u kojim nema drzave i ustava i od potpisivanja Daytonskog nesporazuma u tim zgradama se odvija se KUPLERAJ.

    Dokle ide bezobrazluk i idiotizam givori podatak da na onoj kleronacistickoj cenifi “bocnjaci.njet” tvrde da su demonstracije napad na Boshnjake.
    Vec deset godina ta najcitanija, toboze boshnjacka, cenifa skriva i maskira izdaju BiH i Bisnjaka.

  2. Adnan K. 14.02.2014 u 22:40 - Reply

    Dok narod; radnici i lumperproletarijat biju bitku svojih zivota shta rade 50.000+45000+ facebook grupa, vracanja ovoga onoga…shta rade revolucionarne facebook tetka Perse Gushic i onaj papak…njegov jaran, kojemu se imena ne mogu sjetiti?

Reaguj na ovaj članak