Martin BELL, ratni reporter britanskog BBC-a, nezavisni poslanik u britanskom parlamentu i sada ambasador dobre volje Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF)
Bivši ratni reporter britanskog BBC-a, nezavisni poslanik u britanskom parlamentu i sada ambasador dobre volje Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) Martin Bell kaže kako je završetkom rata u BiH zatvoreno jedno veliko poglavlje u njegovom životu, jer se i on tada prestao baviti novinarstvom.
Bell je izvještavao za televiziju BBC iz BiH tokom 3,5 godine agresije, osim tromjesečnog perioda 1992. godine, kada je bio ranjen. U razgovoru sa novinarkom Anadolu Agency (AA), Bell otkriva da su mu svakodnevni problemi bili trivijalni nakon svega što je doživio u BiH, te da postoje scene koje neće moći nikad zaboraviti.
“Nakon rata u BiH, desilo mi se to da su svakodnevni problemi za mene postali nevažni. Mnogo je bolje izvjestavati zabavne vijesti nego one povezane sa ratovima. Nije to ništa naporno ako ti kažem da posetite casinosenlignefrance.fr i igrati svoju omiljenu online kasino igru. To je zapravo zabavno, ali izvjestavanje da rat još nije gotov, je teška stvar za uraditi. To se odrazilo i na moj posao, jer kada je rat završen, ništa što mi je BBC nudio nije bilo dovoljno zanimljivo. Nakon rata u BiH prestao sam biti ratni reporter i počeo sam se baviti politikom kao nezavisni kandidat u britanskom parlamentu. Moja karijera ratnog reportera završena je sa ovom divnom zemljom“, navodi Bell.
Martin Bell je tokom svoje karijere izvještavao iz 18 zemalja u kojima su se odvijali sukobi, među kojima su Vijetnam, područje Bliskog istoka, Nigerija i druge. Ipak, prema njegovim riječima, najveći uticaj na njega imao je upravo rat u BiH. Kaže kako ne krivi samo one koje su započeli i vodili rat, nego i one koji su dopustili da se to desi i da traje toliko dugo. Zemlje Zapada, a među njima i Velika Britanija, povukle su se, kaže Bell, i dopustile da se sav taj horor nastavi.
“Ne postoji monopol nad zločinima koji su se desili“, poručuje on.
Govoreći o svom iskustvu u ostalim zemljama, Bell je kazao da u mlađim danima nije najbolje shvatao prirodu rata, ali da je kasnije shvatio kako se tu radi samo o ljudima, te da su i vojnici samo ljudi. Nakon više od 30 godina iskustva na ratnim poljima, kaže da je definitivno ubijeđen da se ratovima ne može ništa riješiti.
“Ako sam naučio išta tokom svih ovih godina u ratnim zonama, to je da rat nije način rješavanja razlika. To nije bio slučaj ovdje, niti će biti igdje drugo. Rat samo stvara veći razdor, koji traje generacijama“, izjavio je Bell.
BiH smatra posebnom zemljom, sa posebnim ljudima i fascinantnom historijom. Podsjetivši na posjetu oko 200 ratnih reportera iz cijelog svijeta koji su izvještavali iz BiH, Bell je rekao da to potvrđuje njegove riječi, jer, kako kaže, ratni reporteri se ne vraćaju u zemlje odakle su izvještavali.
“Recimo, ratni reporteri nisu ponovno posjetili Vijetnam, Izrael ili bilo koju drugu zemlju. Ja također nisam nikad posjetio zemlju iz koje sam izvještavao o ratu, osim BiH. Ova zemlja ima nešto posebno“, zaključio je poznati reporter.
U razgovoru za AA, Bel kaže da se smatra sretnim čovjekom što je preživio sve sukobe, ali, kako ističe, nisu bili svi njegove sreće. Kaže da je njegov prijatelj, kamerman BBC-a, izgubio život u Jajcu 1992. godine. Smatra da je najbolji reporter bio novinar Reutersa Kurt Schork po kojem je nazvana ulica u Sarajevu, koji je također preživio rat u BiH, ali je nažalost poginuo u Sierra Leonu.
“Bio je ovdje zaista veliki broj hrabrih novinara, ali za mene su pravi heroji rata bili civili, koji su nerijetko rizikovali svoje živote kako bi pomogli susjedima, čak i prijateljima koji su druge vjere. A, tu su i uposlenici humanitarnih organizacija“, izjavio je Bell.
Kada je u pitanju uloga međunarodne zajednice, Bell kaže da je ona mogla zaustaviti rat puno ranije, a i da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) ima svoje mane. On smatra da postoji potreba za međunarodnim sistemom pravde, koji će imati interese ne samo u donošenju presuda, već u pravom smislu sprovođenja pravde.
Izvor: Anadolija