Skip to content

POKRIJTE SE IHRAMOM SRAMA

Evo već treća hefta prođe, od kako zločinac Šešelj, paradirajući sandzačkim gradovima proslavi svoju pobjedu, nad omrznutim mu Tucima i Balijama, a jeziva šutnja bošnjačkih kvazi predstavnika vlasti, nevladinih organizacija, odbora za ljudska prava, BNV i obje IZ nikako da razveže jezik, pa da makar jednom riječju javno osude ovu agresiju na bošnjačke žrtve i njihove preživjele.

Doduše, hrabro, kao i svako pašče koje je najače na svom koritu, okružen svitom svojih pristalica i nesuđenih sinova „etnički čiste Srbije“ od Karlobaga do Virovitice, Šešelj je ovaj put došao goloruk, bez kalašnjikova i kokarde, a ni Filaret nije imao potrebe da iznosi svoj sijač smrti, da bi obezbjedio dolazak srpskog (h)eroja. A i što bi, kada Bošnjacima Sandžaka još uvijek pisak voza odjekuje u ušima kao početak neke nove otmice, a svaki Srbin koji s šajkačom na glavi putuje istim vozom liči na utvaru iz te prijetnje,koja ga cijelo vrijeme puta vreba po vagonima.
Jedan stari Prijepoljac , jedom mi je povjerljivo pričao; da nikada ne nosi ličnu kartu sa sobom kada putje vozom. “Ako me zateknu zli, neće znati da sam muslman, ako me zatekne milicija,imaju voki-toki sa sobom i odmah mogu provjeriti moje podatke.” Dok mi je ovo pričao smijao se kao sluđen, a meni je srce drhtalo od tuge.

Zna to i Filaret, taj stari trgovac bošnačkim dušama, a koji, to svaki Prijepoljac zna, nije samo vičan kandilu i ideologiji Svetoga Save, već i biznisu i raznim oblicima marifetluka, naročito kada su izbori u pitanju.

A nije ni tajna da koja bošnjačka stranka ili vođa u Sandžaku ne zatraži njegov blagoslov, nema šta da traži u Beogradu.

A da ovo nije izmišljotina najbolje je potvrditi ćutnja bošnjačkih prvaka , dok je Filaret usred Prijepolja i u Domu kulture, kačio orden „bijelog andjela“ na grudi zločincu. Istom onom zločincu i haškom zatvoreniku, koga će novinarka CNN Suzan Weiyomi, a koja je pratila njegovo suđenje, u jednom trenutku nazvati „Srpski Rudolf Hess“.

Neki visperni jezici i galsine koje su doprle čak do zapadne Njemačke, tu ćutnju sandžačkih prvaka objašnjavaju jednim drugim argumentom a koji zbog svega što se u poslednjih 20 godina dešavalo u Sandžaku miriše baš na onu čuvenu „gdje ima dima, tu mora biti i vatre“. Šešelju se ,navodno, prije dolaska u Prijepolje išlo na „horđedum“ s najljepšim željama zbog povrataka u Srbiju i preporukom ; da po cijenu života ne dolazi u Novi Pazar, jerbo bi to imalo nesagledive posljedice za neke planove bošnjačkih prvaka, koji se još drže u tajnosti, ali koji su od značaja za cijelu Srbiju. MasAllah !

Slušam sve to i mislim na onu grmljavinu koja je dopirala iz Novog Pazara, povodom Charilij Hebeda, kada su ispršeni sandžački branitelji lika i djela Poslanika Muhameda (a.s.) bučno zagalamili preko svojih medija , a eho te galame odjeknuo zapadnom Evropom pa preko Oceana sve do Sjedinjenih Amerčkih Država, gdje bošnjačka dijaspora obitava, da bi te iste galamdžije, Bože ne oprosti im ako je istina, preko noći mutirali u „golubove prevrtače“ i bez imalo stida pred Bogom i Poslanikom, otišli na horđedum Šešelju. Ko ih je poslao tamo, s kojom namjerom i u koju svrhu, o tome nećemo zasada špekulirati , jer, istina je kao dan. Ona ne pita nikoga kad će svanuti, ona se jednostavno pojavi i počne obasjavati sve ono što je predhodna noć krila. Tako će se i ova zagonetka sama obznaniti. Treba samo usmjeriti oči (ko ih ima) i posmatrati,šta se dešava dalje i u kojem smjeru će golubovi poletjeti nakon ove ćutnje o nedavnim orgijanjima četničkih vođa u Prijepolju.

Zeldžo Hurić, ko je taj?

Na njemačkom jeziku se za nepoštenu ženu kaže „Hure“ a Hurić je poznato prezime poštenih Bošnjaka u Prijepolju, pa im tako treba prepustiti da svog Zeldža Hurića u buduće ne smatraju kao Hurića iz plemena „Hurića“ već samo “Hure“ koja je se predala četničkoj slavi, u čiju čast je i svesrdno pružio ruku dobrodošlice zločincu, čija je ruka u istočnoj Bosni klala i pucala na njegove sunarodnjake. Bravo Hureštinjo ! Nije valjda da si pomislio da će ti ovo “rukovanje” neopaženo proći, pa da i dalje možes izigravati nekog Bošnjaka i čaršijskog momka iz dobre kuće.
Jeste, i drugi su ćutali i još uvijek ćute, ako pomisliš na svoje komšije i čaršijsku raju, ali oni ćute iz drugog razloga. Osjećaju se nezaštićeni od strane svojih predstavnika, a možda ih i je u međuvremenu strah i od tebe, jer ti je Šešelj blizak, pa nije na odmet posumnjati da ti i četnička ideologija nije baš strana.

I neka nakon ovog sramnog čina ,“niko“ pa ni ona stranka, partija ili pojedinci koji su se zalagali i garantirali Šešeljevo puštanje na slobodu, nikada nikome više ne govore da su Bošnjaci, ili da predstavljaju njihove interese, bilo gdje.

A mi Bošnjaci u dijaspori, učinićemo sve što je u našoj moći, da takvi više nikada ne dobiju priliku da se nazovu našim predstavnicima. To bar ne bi trebao biti problem, kako bi sačuvali minimum dostojanstva kao politička i nacionalna zajednica.

A što se tiče naših Reizova i Muftija IZ iz Srbije, valja im napomenuti da je razdaljina od Zapada do Sarajeva mnogo bliza Sarajevu od Beograda i Novog Pazara, i da Bosna i Hercegovina za sandžačku dijasporu nije “fiktivna matična država“ kao što nam to neki tragači nove Matice onako suflerski žele proturiti. Ne ! Bosna je živi organizam kroz kojeg dišemo, kroz kojeg funkcionišemo, u kome umiremo i kroz kojeg se obnavljamo, jer nas ona hrani svojim slobodarskim narativom. I dok je god Bosne, biće i Bošnjaka, nezavisno postoji li tamo neka Srbija ili Crna Gora u kojoj smo rođeni.