Putopis/ Zapis o Viandenu i gospođi tvrđavi

Tvrđava se uzvisila nad gradićem i kao da je dio oblaka viandenskog neba. Napravit ćete fotografije, no, one neće biti dovoljne. Opet ćete se vratiti. Govori vam iskusan čovjek, barem po ovom pitanju.

Vianden-Castle-a28824627
Autor: Almir Mehonić

Sa mjesta gdje su 1945. bili smješteni američki oslobodilački topovi gledam glamuroznu tvrđavu Vianden. Nestvarno velika spram malog gradića u njenom podnožju, sasvim jasno želi reći da je grad nastao zbog nje. Knjige kažu da je ovo jedna od najljepših tvrđava ovakve vrste u Evropi. Krećemo se lagano strmim, kamenom popločanim putem do nje, koji kao da nas vodi do srednjeg vijeka, kada su ovdje stolovali slavni kraljevi i vitezovi. Veličanstvenost izbija iz svakog spoljnog detalja ove građevine, mnogo više nego unutrašnjost. Sušta suprotnost Alhambre u Granadi, Andaluziji, čija unutarnja ljepota se nikako ne može naslutiti po, više nego skromnom, spoljašnjem izgledu.
vianden13
Iz prvog kontakta Vianden osvaja srca ljubitelja starina i historije. Kasnije ću primjetiti da me je ta nevidljiva nit stalno vraćala u ovaj luksemburški gradić, jer siguran sam da nije samo sjajna pastrmka u viandenskim restoranima sa pogledom na rjeku. Pala mi je na um ona legenda o Sarajevu i vodi sa česme na čaršiji. Legenda kaže da ko popije tu vodu, mora se vratiti u Sarajevo. Ovdje bi se zgodnim učinila legenda o pastrmci u restoranima u Viandenu. Ko je jednom proba, morat će se vraćati u ovaj grad.

Kaldrmom popločana čaršija, nad kojom su se nadvile načičkane i slijepljene kuće, vodi nas do mosta preko rijeke. Na mostu vas sreće pjesnik Viktor Hugo, njegov spomenik, njegova kuća (danas muzej) i hotel sa njegovim imenom.

„Vianden, koji se nalazi u ovom prekrasnom kraju, koji će jednoga dana posjetiti čitava Evropa, se sastoji od dvije jednako ohrabrujuće i impresivne stvari: jezivih ruševina i vedrih ljudi “, pisao je pjesnik koji je u ovom gradu bio u četiri navrata i u kojem je pisao jedan dio svoje „Užasne godine“, gledajući sa svoga prozora na tada porušenu tvrđavu.
vianden_vue
Danas, pak, sa ovog mosta, tvrđava izgleda nedostižno. Uzvisila se nad gradićem i kao da je dio oblaka viandenskog neba. Napravit ćete fotografije, no, one neće biti dovoljne. Opet ćete se vratiti. Govori vam iskusan čovjek, barem po ovom pitanju.

[toggle] Muzej Viktor Hugo: Vianden i pjesnik
Victor Hugo, veliki francuski pjesnik, bio je čak četiri puta u Viandenu. U avgustu 1862. je na putovanje kroz veličanstveni kraj Ardennes otkrio Vianden. Vratio se 1863. a muzičko društvo iz Viandena donio mu je rođendanski dar. Nakon kratkog prolaza 1865. Victor Hugo je u Viandenu zatražio azil, nakon što je 30. maja 1871. bio protjeran iz Belgije. Dok se njegova pratnja smjestila u hotelu KOCH, koji je više ličio na hostel nego na hotel, Victor Hugo se smjestio na prvom spratu susjedne zgrade, pokraj mosta. Ovdje je pjesnik napisao jedan dio od “L'année Terrible” („Užasna godina“). S njegovog prozora posmatrao je moćnu siluetu porušene tvrđave i šareno kretanje stanovništva u Viandenu.
3643-resize-668x445x90
14. jula 1871. Victor Hugo je vodio akciju da se ugasi veliki požar koji je izbio u nizu slamnatih kuća u donjem dijelu grada. U odsutnosti gradonačelnika, pjesnik je organizirao lanac ljudi (koji su kantama dodavali vodu) do rijeke. Pjesnik je i sam učestvovao u ovom lancu od ponoći do dva sata ujutru.
Kuća na mostu, u kojoj je pjesnik živio, pretvorena je 1935. u muzej Victor Hugo.
Ona sadrži ručno pisana pisma pjesnika, namještaj, dokumenta i reprodukcije crteža Viandena iz njegovog vremena. Naspram kuće, na ogradi mosta, nalazi se bista Victora Huga koja je poklon francuskog Senata.[/toggle]

Diwan Magazin, oktobar 2013.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak