Roman u rukopisu Faiza Softića: LJUDI BEZ ADRESE (8)

Jedan od najvećih bošnjačkih pisaca u dijaspori Faiz Softić, ustupio je njegov roman u rukopisu Ljudi bez adrese Diwan magazinu za objavljivanje u nastavcima. Kako roman još nije dovršen, čitaoci će imati jedinstvenu priliku da prate novo djelo u nastajanju ovog eminentnog pisca.

bZ8qESw
Mahija Pazar, ne da nije znala da se pored Bajram-Zekine kuće ne smije jahat, da se ne smije gledat u prozore, niti u avliju, već je znala i kako prolaze oni koji ne poštuju njegovu volju. Zna, a opet ne silazi s konja! I njena očogornost prevršila je svaku mjeru; kćerka Šemsibega Kovačevića iz Kalića Rijeke, nikom se nije sklanjala s puta! Nikom!
Uzdala se u sebe, u braću; četiri brata – četiri vidre, u sinove se uzdala svoje, koji, iako maloljetni, bijahu tvrda oka!
A inat – nit je bio, nit će bit dobra rabota!
Ne siđe Mahija Pazar s konja tamo gdje su svi silazili i – debelo pogriješi. Nije poslušala savjet svog pametnog oca:
– Ako belaj neće od tebe – bježi ti od njega.
Ne, ona nije pobjegla od belaja, već mu se u naručje bacila!
A nije ni Bajram-Zeka da nije znao na kakvim nogama stoji Mahija Pazar. Znao je da je to udovica njegovog rođaka Zikrije Pazara, kojega je prije nekoliko godina grom pogodio pod kruškom na planini Kruščici, a boljega nije imalo nadaleko. Znao je da je od jaka roda, ali ni pet ciganskih para za to nije dao. Nije sišla s konja i – znalo joj se!
– Dotakneš li me dotakao si svoju smrt – vrisnu Mahija, vidjevši kako se Bajram-Zeka, s rukama na leđima, polako primiče. A to ga je razbjesnilo: uhvati je za kose, dva puta okrenu oko sebe, a onda baci u vrt, koji se, još od ranog jutra, topio; pala je u razmekšale lijehe kao tranja, pa se, Mahija Pazar, kćerka po dobru i junaštvu čuvenog Šemsibega Kovačevića iz Kalića Rijeke, zaluži od glave do pete. I još se ugruha i osramoti.
Ustade i zakle se dinom i imanom, danom i putem današnjim:
– Platit ćeš, Bajram-Zeka!
I bi tako!

V

– Je li to, majko naša, i na tebe došao red!? – skočiše dva starija, no još uvijek maloljetna sina – Hanifu je bila šesnaesta, a Halil je tek uzimo četrnaestu – čim je ugledaše onakvu nikakvu.
– Gdje je puška? – Hanif objesi ruke oko majčinog vrata.
– Nek prenoći, oči moje lijepe! – mudro veli Mahija, pa stade preturati po gomili haljina.
I prenoćilo je!
I još je jednu noć prenoćilo! Jer su drugoga dana zaklali ovna i majku u prijesnu kožu zavijali. A više nije moglo! Hanif je riješio ubiti Bajrama-Zeku, ili sebe. Kao da se riješio vode napiti!
– Budi junak! – reče mu majka Mahija, pružajući Jugoslovenku, koju je na noć prije iskopala u izbi pod jaslama i s koje je skinula krpe i kože, a onda otišla u gluhi potok i isprobala je.
Desnom gađaj, sokole. Hoću da znam jesam li rodila sina!
I bio je sin!

VI

Cijeli dan maloljetni Hanif Pazar provede u šumarku iza kuće i – puška ne puče! Ljudi su prolazili putem i svi se skidali s konja, a oni što su nailazili pješke, nisu ni jednom, ni za živu glavu, pogledali prema Bajram-Zekinoj kući. A Hanif je baš to čekao – da nekog krene tući, pa da mu on presudi. Iz kuće su izlazili i ulazili: žena, djeca, dolazili su i iz drugih kuća u selu, a on se nije pojavljivao i Hanif duboko uzdahnu pomislivši da ga je, možda, neko već pogodio i sada Bajram-Zeka odbrojava posljednje trenutke na ovom svijetu. Ne! Taj trebam biti ja! Ja ću ti presuditi, zliokovče, i niko drugi – šaputao je mlađahni Hanif Pazar travkama koje je blagi povetarac navodio ispred njegovih očiju.
Bio je siguran da će ga njegov kuršum ukapiti.
– Kad se spoje mušica i sredina čela – nema pretijeka, sine moj – hrabrila ga je majka. I još mu nešto reče:
– Ako ti ne izađe do zalaska sunca – diži se! Više ne čekaj ! Ima i drugi dan! S leđa – ni slučajno! S leđa može i žena ubiti! Ljudi se u brk gledaju!
Ne izađe mu za sunca, pa, čim posljednja zraka zgasnu izaa sehilovskih brda, ustade, pokupi veliku ovnujsku pustekiju, na kojoj je cijeli dan ležao, i vrati se kući.
– Svanut će novi dan! – veli Mahija dok mu je, u velikoj crvenoj ćasi, skorom punoj ovčjeg mlijeka, drobila kukuruzni hljeb.
A poslije su svi spavali.
Svi!

I Bajram-Zeka je spavao.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak