Skip to content

Putopis: Tradiconalna godišnja akcija PD Sandžak “Susreti planinara Sandžaka”

Akcija našeg društva najavljena je na vrijeme, obavješteni su planinari iz okolnih Sandžačkih gradova. Po planu akcija počinje 13.juna u petak. Okupljanje je u našem domu „Pogled“ na Mokroj gori. U subotu je planiran uspon na vrhove Pogled (2156mnv) i Beleg (2156mnv) Posle toga ručak u domu, druženje i razlaz u nedelju..
U petak popodne već su stigli domaćini da urede planinarski dom i pripreme za goste.
Polako su pristizali naši planinari i gosti iz Rožajskog PD “Hajla”. Kiša koja je padala nije sprečila okupljanje i dolazak dva džipa iz Rožaja.
Sajo Kokica naš glavni aščija, pobrinuo oko kuhinje pljeskavica, kuhanih i pečenih krompira a bilo je i drugih zerzevata.
Druženje se odužilo do kasno u noć uz prijatno pucketanje drva u kaminu.

I ako smo bili opremljeni šatorima zbog kiše, hladnoće i nedolaska većeg broja ljudi svi smo se smjestili i spavali u domu.
Subota po planu rano ustajanje, spremanje za polazak ka vrhovima Pogled i Beleg.
Lijepo sunčano jutro, postrojavanje ispod zastave, ima nas jedanest, dvanesti je samojed Leo.
Krećemo u 7.30h, vođa uspona je iskusni vodič prof. Šiljo Demčović.
Ispratio nas je i uspješan pohod poželeo, Basar Čarovac predsjednik našeg društva
Krenulo se poznatom stazom a nakon pola sata hoda pridružila su nam se tri planinara , Salja Hot iz Gusinja i dva Slovenca.
Kolona se kretala uhodanom stazom, a kolonu je često presecao pas Leo trčkarajući gore dole sav razdragan, jer je prvi put na ovom terenu.
Obzirom da je bilo kišoviti tih dana teren je bio dosta kvasan sa potočićima vode koja se slivala niz put. Uz pravljenje kraćih pauza, izašli smo iz šume na livadu te stali da odmorimo i presvučemo se.

Neki su bili raspoložni i za doručak, među njima i Ja .
Taman se namjestim osvježim vodom i izvadim sendvič da prezalogajim. Odlomim manje parčence jedan zalogaj, vidim Leo mi se primiče, „ hajde bježi Leo idi kod Osma da ti da tvoje granule“ kažem mu ja.
Ode Leo.
Ja prebrinuh, lijepo se namjestim jedem drugi zalogaj, sendvič spustio na travu. Kad šta će ti bit, Leo mi se prikrade iza leđa i ugrabi sendvič, odnese ga. Aman nasta smjeh i galama. Hajde reko pristalo ti Leo a Osmo će platit. Jer priča nama Osmo: „ neće Leo ništa da jede osim granula, nema šanse ama ništa drugo“ eto nije baš tako Osmo. Posle sam tražio Osmu da mi da tih granula da Leu vadim kiselinu ali mi ne dade.
Salja je sve lijepo slikao i snimao tako da je sve zabilježeno.
Nastavili smo ka Zogića stanovima preko prelijepih zelenih livada prekrivenih žutim cvjetovima. Obzirom da smo očekivali kasnije kišu neki su insistirali da požurimo.
Pošto se radi o sjevernim padinama Mokre gore, iznad Zogića stanova nailazili smo na uvale sa snijegom. Snijegu se najviše obradovao Leo, uživao je valjajući se i preturajući se po kvasnom snijegu.

Interesantno je da je naš gost iz Slovenije Rožman Silvo od momenta kad smo kročili na livadu pa do samog Pogleda i nazad hodio bosonog. Reče da mu to nije prvi put da je bos peo vrhove na Prokletijama i Đeravicu.
Vrijeme nas je lijepo pratilo na razdvojcima lijevo Pogled desno Beleg. Grupa se razdvaja, Enco i Zijo idu desno ka Belegu, ostali ka Pogledu. Idući poznatom obilježenom stazom kroz krivulje oko 11.10h stižemo na Beleg. Druga veća grupa penje se na Pogled. Vrh Beleg je kamenit obrasto sitnim rastinjem i travom sa njega se pruža prelijep pogled.
Zbog magle nemože se daleko vidjeti. Baš šteta jer se vide vrhovi Hajle, Ahmice, Đeravice, Prokletija, Komovi, Bjelasica, Durmitor, Kopaonik., Golija i dr.
Hladno je, oblačimo jakne zadržavamo se oko pola sata, pravimo fotke i krećemo nazad.
Ja i Zijo smo pohitali ka Zogića stanovima da stignemo grupu sa Pogleda koja je bila ispred nas. Zijo je negodovo zašto se žuri, pa kaže bolje je ovdje na ovim prekrasnim livadama provesti dva sata nego u domu. Ipak hitamo da se pridružimo većem dijelu planinara koje već vidimo kako leškare na livadi iznad stanova. Tu na Zogića stanovima još malo odmaramo pa idemo nazad istom stazom ka domu.
Napuštamo predio obasto travom, ulazimo u šumu. Tu već počinje padati kiša sve jače i jače. Oko 14h. Zijo, prika Pajo i Ja smo zadnji mokri stigli u dom, gdje nas je čekala topla prostorija i ljubazni „domaćini“. Posle presvlačenja kvasne odeće sledio je topli napitak.
Sajo kokica glavni kuhar akcije, nudi svoj specijalitet gusto kuhani grah sa suhim mesom.
E pa ljudi stvarno je ukusan, naminjivo sam se u više navrata i punio zdjelu. Kupus salata, ljuta paprika, luk i paradajz. Stvarno ukusan i obilan ručak, bravo Sajo.
Na uspješno izvedenoj akciji zahvalio je predsjednik Basar Čarovac, a posebno se zahvalio gostima i pozvao ih da dođu iduće godine.
Druženje se nastavilo i kasnije a Sajo kokica je iz kuhinje nudio, pečene pljeskavice, kuhani i pečeni krompir.
Zbog obaveza neki su već počeli da napuštaju dom. Veći dio je ostao na konak, da bi u nedelju pospremili dom i svi ga napustili.
Akcija je bila uspješna druženje dobro, organizacija i logistika na nivou.

Hvala svim učesnicima na divnim momentima ove akcije.