Softić sasvim iskreno o nacrtu platforme Ustava IZ-e u BiH

Poštovani prijatelji pogledajte emisiju ”Sasvim iskreno”
Gost emisije je Safet Softić, predsjednik Sabora IZ BiH.
Gospodin Softić govori o glavnim namjerama ustavnih promjena a to su razrađena uloga Rijaseta kao izvršnog organa na vrhu piramide IZ i precizno razrađene službe muftijstava koje bi povezivale osnovni nivo, džemate i medžlise sa Rijasetom.

Emisiju uređuje i vodi Anes Džunuzović.

Safet Softić, predsjednik  Sabora Islamske zajednice u BiHIslamska zajednica u Bosni i Hercegovini je tijekom svoje povijesti proživjela nekoliko državno pravnih sustava. U Osmanskom carstvu jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju halife kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime halife obavljali su dekretirane muftije, šerijatske sudije, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljale su šerijatske sudije koji su, dakle, bili dio vladajućeg aparata i plaćani od strane države. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sektor, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.

1878. godine Bosnu i Hercegovinu je okupirala Austro-Ugarska i u prvih nekoliko godina muslimani BiH su bili dio islamsko-vjerske strukture Osmanskog carstva. 1882. godine šejhu-l-islam imenovao je sarajevskog muftiju Hilmi ef. Omerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske sudije. Usljed ovoga Austro-Ugarska država carskim dekretom od 17. oktobra 1882. g. postavlja Hilmi ef. Omerovića za bosanskog muftiju i proglašava ga prvim reisu-l-ulemom u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom formiranja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema medžlisa, kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je formirana Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.

Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje austrijske države u njihove vjerske poslove uslijed čega je došlo do formiranja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu sa mostarskim muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanjem. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana u borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. aprila 1909. g. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini od strane Austro-Ugarske.

1918. g. BiH ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca a Islamska zajednica u BiH u sastav Islamske zajednice koja je obuhvatala muslimane od Makedonije do Slovenije i takvom je ostala sve do 1991. godine. 1930. godine vlasti Kraljevine Jugoslavije ukinule su vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana. Reis Džemaludin Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju ove autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd i u znak protesta podnio je ostavku. Za novog reisa je kraljevskim ukazom 1930. godine imenovan muftija Ibrahim ef. Maglajlić.

Nakon 1945. g. i pored raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću Islamska zajednica je uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na bosanski jezik, odškolovati kvalitetan kadar i sl.

Hrvatski Državni Sabor je 1916. godine priznao Islam kao ravnopravnu vjersku zajednicu. Iste godine je u zagrebačkoj vojarni postavljen vojni imam koji je povremeno obavljao i civilne poslove a osnovana je i Muslimanska bogoštovna opština koja je sljedeće 1917. podignuta na nivo muftijstva. Od toga vremena pa do danas muslimani u Hrvatskoj su u vjerskom organiziranju bili vezani za islamske strukture BiH.

Raspadanjem bivše Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametlo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a usljed proglašavanja nezavisnosti bivših jugoslovenskih republika išlo se ka formiranju novih islamskih zajednica, čime su usljedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na našu zemlju. U takvim prilikama 28. aprila 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu sa Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju su izabrani naibu reis dr. Mustafa ef. Cerić i zamjenik naibu reisa hafiz Ismet ef. Spahić. Ovom odlukom je stavljen van snage jugoslovenski zakon o IZ iz 1930. godine i vraćena njena autonomnost koja je bazirana na Štatutu iz 1909. godine. 1997. godine donesen je novi Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji Islamsku zajednicu, koja se osim BiH proteže i na Islamsku zajednicu Srbije, islamsku zajednicu Hrvatske, islamsku zajednicu Slovenije i na muslimane u bošnjačkoj dijaspori tretira kao jednu strogo centraliziranu zajednicu.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak