Stav: Izbori u BiH – PRILIKA DA SE OČUVA POLITIKA INTERESA

„Ne patim od nekih posebnih strahova, osim što se bojim prljave politike. Taj strah od prljave politike i nije tako čudna pojava, s obzirom na to da upravo takav tip politike vlada na ovim prostorima. Također, politika je ovdje na neki način postala i opasan posao.” (Miroslav Rožić)

timthumb.php
Autor: Elvir Topalović

U oktobru mjesecu, u Bosni i Heregovini će biti održani Opći izbori na kojima će građani Bosne i Hercegovine birati svoje predstavnike za najviše nivoe vlasti, ali i one nešto niže. I ovog puta građani će izravno birati članove Predsjedništva BiH, poslanike u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, poslanike u Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, narodne poslanike u Narodnoj skupštini entiteta Republika Srpska, predsjednika i potpredsjednike entiteta Republika Srpska kao i poslanike u deset Skupština kantona.

Ovoliki broj direktnih izbornih funkcija i ovoga puta će dovesti do kreiranja iscrpljujućih i nadasve zbunjujućih i konfuznih izbornih listi. Dodatnu situaciju će usložniti prisustvo velikog broja političkih subjekata koji su dakako kreirali svoje izborne liste i koji su prijavili svoje učešće na predstojećim Općim izborima.

Prema podacima Centalne izborne komisije Bosne i Hercegovine, 74 politička subjekata su podnijela kandidatske liste za učešće na Općim izborima, a na kojima se nalazi 7.877 kandidata. Uz to, svoje učešće prijavila su i 24 nezavisna kandidata za sve nivoe vlasti.

Iako se ćesto ističe da ovakav model osigurava demokratičnost sistema, mišljenja smo da isti ipak u mnogome čemu degradira opće principe demokratije, kao oblika vlasti kojeg karakteriše vladavina većine nad manjinom, odnosno vladavine narodna nad izabranom manjinom.

Postojanje velikog broja političkih subjekata na bosanskohercegovačkoj političkoj pozornici dodatno usložnjava složeni politički poredak u Bosni i Hercegovini, te na svojstven način oduzima vlast većine predavajući je u ruke manjine.

Dakele, u tom odnosu ni u kom slučaju ne možemo govoriti o vlasti većine nad manjinom ili narodnoj vladavini već je zasigurno riječ o vladavini manjine nad manjinama, odnosno sistemu vlasti koji je prožet konfrotirajućim i neodrživim politikama interesa.

Te politike interesa oslikane su u uskim stranačkim interesima vladajućih političkih partija, koje vodeći isključivu brigu o interesima članova – simpatizera te partije, a uz njegovanje rođačko – rodbinskih veza osiguravaju svoj opstanak na političkoj sceni.

No, to bosanskohercegovačkoj javnosti nije strano, šta više izborni i postizborni dilovi očito su postali političkom normom, ali i društveno prihvatljivon normom, norma koju uveliko pravda građanska šutnja.

Bosanskohercegovačkoj politici nije strano niti nacionaliziranje pitanja povratka izbjeglica u manji entitet, pitanja zaštite bošnjačke imovine u manjem entitetu, pitanja Zakono o prebivalištu, pitanja „zbrinjavanja komunalnog otpada“, pitanja dana državnosti, pitanja priznavanja genocida u Srebrenici, pitanja izbora člana Predsjedništva BiH, pitanja poštivanja presuda Ustavnog suda BiH itd… Očitio je da bosanskohercegovačkoj polititici nije ništa strano i ništa joj nije puka nepoznanica.

Sva ova, ali i hiljade drugih pitanja poseban značaj dobiju u predizbornim godinama, dok u periodu trajanja političke kampanje uzrokuju nemilosrdne međupartijske ratove partijskih pravednika i narodnih zaštitnika. I ove godine partije i partijske vođe sa istim ideološkim ubjeđenjem (interesom) pokušavaju javnosti objelodaniti svu pogubnost polititke druge strane, identifikujući tu politiku najvećim neprijateljem.

Evo i ove godine, po već dobro uhodanom i razrađenom scenariju gledamo predizbornu poli��ku predstavu u kojoj zakleti politički neprijatelji ponovo formiraju prodržavne koalicije sa rokom trajanja od 150 dana. Izvještačene i neprirodne kolacije, ratovi prijatelja, izdaja, laž, optužba, podjela, nacionaliziranje i ove godine opisuju predizbornu godinu u Bosni i Hercegovini, ujedno na najbolji način potvrđujući tezu da …u politici je malo bratstva, a mnogo interesa i koristi.”

Zaista, o ovoj temi bi se moglo puno toga reći i napisat. Puno je argumenata sa kojima bismo mogli potvrditi pogubnost i besmisao trenutne bosanskohercegovačke politike, ali i nakaradnost trenutnog državnog uređenja koje kao takvo njeguje pogubnost i besmisao.

Na tragu toga u nastavku ćemo podrobnije analizirati pitanje izbora članova Predsjedništva BiH iz prostog razloga što nam se ovo pitanje čini najaktualnijim u dosadašnjim izbornim ciklusima.
Institucija Predsjedništva BiH uspostavljena je članom 5. Ustava BiH kao oblik izvršne vlasti. Najupečatljivija karakteristika ove institucije jeste njena trodijelnost po osnovu kriterija pripadnosti konstitutivnom narodu. Ustavna odredba po kojoj za člana Predsjedništva BiH može biti biran samo onaj ko pripada jednom od tri konstitutivna naroda u osnovi je suprotna načelima demokratije, ali i svojevrsni način kršenja temeljnih ljudskih prava. Druga karakteristika ove instutucije vezuje se za izbor člana Predsjedništva sa teritorije entiteta Republika Srpska gdje je jasno naznačeno da iz ovog entiteta isključivo dolazi Srpski član Predsjedništva. Na taj način se u načelu onemogućava ravnopravno učešće Bošnjaka i Hrvata u entitetu Republika Srpska, ali i Srba u Federaciji BiH, odnosno istim se uskračuje aktivno i pasivno biračko pravo.

Iako je Evropski sud za ljudska prava donio ocjenu da je ovakav izborni odnos članova Predsjedništva u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda do danas se ništa nije uradilo kako bi se dokinula navedena diskriminirajuča odredba.

Stoga će predstojeći Opći izbori u BiH, i izbor članova Predsjedništva BiH i ovoga puta proći bez ravnopravnog učešća svih građana BiH, uz rekordan broj kandidata za tu najvišu funkciju.
Tako će građani entiteta Republika Srpska, koji imaj pravo glasa u tom entitetu, Srpskog člana Predsjedništva BiH birati između tri kandidata; Mladena Ivanića (PDP), Ognjena Tadića (SDS) i Željeke Cvijanović (SNSD). Prema našoj ocjeni najizglednije šanse da postane Srpskim članom Predsjedništva BiH ima Mladen Ivanić, koji na tu funkciju pretendira već nekoliko godina, a u prethodnom pohodu bio je veoma blizu ostvarenja toga cilja, kada mu je Nebojiša Radmanović (SNSD) pobjegao za nepunih 10 hiljada glasova. Sa druge strane politika Mladena Ivanića je u mnogome odmjerenija u odnosu na politike njegovih suparnika Ognjena Tadića i Željke Cvijanović. To ne znači da politička ideologija Mladena Ivanića u mnogome nije slična političkim ideologijama njegovih suparnika, već je naprosto riječ o politici i političaru koji će na drugačiji, donekle umjereniji način, raditi na očuvanju i jačenju entiteta Republika Srpska.

Za razliku od građana entiteta Republika Srpska, građanima Federacije BiH je pripremljen pravi izborni šlager na kojem će učešće za izbor Bošnjačkog i Hrvatskog člana Predsjedništva BiH uzeti četrnaest kandidata.

Birajući između četri kandidata; Martina Raguža (HDZ 1990), Dragana Čovića (HDZ BiH), Živka Budimira (SPP) i Ante Popovića (DF BiH), Hrvatski narod bi nakon osam godina mogao izabrati svog legitimnog člana Predsjedništva. Prema našoj ocjeni Martin Raguž i Dragan Čović su najbliži toj funkciji, dok su šanse Živka Budimira za ulazak u Predsjedništvo BiH minimalne. Kada je riječ o četvrtom kandidatu za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH Anti Popoviću, zasigurno je riječ o političkom anonimusu i žrtvenom jagnjetu politike Željka Komšić, koji je na ovaj način želio da popuniti izbornu kvotu i koji je izborna podvala ove partije. Siguran je Željeko Komšić da Demokratska fronta neće dobiti poziciji Hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te su i ovoga puta Bošnjaci njegova najveća nada.

Ova izborna godina će biti prekretnica za HDZ 1990 i HDZ BiH, nakon koje će se jasno vidjeti koja od ove dvije partije će biti voditeljicom Hrvatskog naroda, posebno jer su predsjednici tih partija u direktnoj utrci i za Hrvatskog člana Predsejdništva BiH.

Na kraju, kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva BiH, najsloženija situacija je unutar Bošnjačkog naroda ispred kojeg je kandidirano deset kandidata iz šest političkiha partija i sa četri nezavisna kandidata. U izbor za Bošnjačkog člana Predsjedništva uključili su se Bakir Izetbegović (SDA), Fahrudin Radončić (SBB), Emir Suljagić (DF), Bakir Hadžiomerović (SDP), Sefer Halilović (BPS), Džebrail Bajramović (Stranka dijaspore BiH) te nezavisni kandidati Mustafa Cerić, Mirsad Kebo, Halil Tuzlić i Adil Žigić.

Istini za volju u stvarnu utrku za Bošnjačkog člana Predsjedništva mogla bi se uključiti četri kandidata, koja bi u ovom momentu mogla ostvariti značajniji broj glasova. Prema našoj ocjeni riječ je o Bakiru Izetbegoviću, Fahrudinu Radončiću, Mustafi Ceriću i Emiru Suljagiću. Zašto smo izdvojili ova četri kandidata? Zasigurno ne po njihovim izbornim programima koji u njihovim dosadašnjim nastupima nisu isticani u pravi plan, već po narodnoj masi koja stoji iza njih i podržava njihov rad. U određenom obliku specifična je pozicija Mustafe Cerića koji nije politički autsajder, već se zasigurno radi o mudrom i uglednom političaru koji svoje dosadašnje političko djelovanje nije ovjeravao kroz izborni proces, ali je dakako imao veliku podršku u svom djelovanju. Ni Emir Suljagić nije politički autsajder, imao je on jedan značajniji politički angažman kada se našao na poziji ministra obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo i kada je slovio za ugledno člana SDP-a BiH. Pored toga nisu neuočljive njegove aktovnosti kroz koaliciju Prvi mart, koja je za njegovog koordinisanja istom predstavljala važan fakor u očuvanju pozicije Bošnjaka u entitetu Republika Srpska. Vrlo često su koalicija Prvi mart i Emir Suljagić isticani kao trn u oku vlasti u entitetu Republika Srpska. Nadalje iza Emira Suljagića stoji, istini za volju nova, politička opcija koju vodi osoba koja je na predhodnim Općim izborima osvojila više od 300 000 glasova, i koju je podržavao veliki broj građana BiH. Kako će ista partija proći na predstojećim Općim izborima ostaje da se vidi, ali zasigurno neće ostvariti ono što joj se prognoziralo.

Sa druge strane kada je riječ o Fahrudinu Radončiću i SBB-u rezultati prethodnih izbora pokazuju da se radi o kandidatu i stranci koji su dobili povjerenje velikog broja birača u BiH. Sam Fahrudin Radončić je bio nadomak ulaska u Predsjedništvo BiH, kada je osvojio skoro više od 140 000 glasova.

I tada, kao i sada, najvjerovatnije je, da će se, najžešća borba voditi između njega i Bakir Izetbegovića, koji je opet u određenim momentima u prednosti. U prednosti je jer se u prethodnom mandatu izdvojio kao najaktivniji i najupečatljiviji član Predsjedništva BiH. Od 2010. godine pa do danas Bakir Izetbegović je u svakom pogledu učvrstio svoju poziciju kako u samoj stranci SDA, tako I u domaćoj i stranoj političkoj javnosti, te je za očekivati da bi vrlo brzo mogao postati bošnjačkim liderom.

Na osnovu prethodno navedenog, usudit ćemo se dati, po nama, najizvjesniju, ali u određenim momentima i najpoželjniju kombinaciju u Predsjedništvu BiH, koju bi činili Bakir Izetbegović, Martin Raguž i Mladen Ivanić.

Izvor: Diwan magazin

Facebook komentari

komentara

Prvi komentar na ovaj članak. Slobodno se pridružite razgovoru.

  1. Sven Rustempašić 28.08.2014 u 07:09 - Reply

    Podržimo dr. Emira Suljagića u izborima za člana dejtonskog Predsjedništva BiH. Suljagićev intervju za TV 1: https://plus.google.com/114401795187380845339/posts/Lopi3pvNUgm

Reaguj na ovaj članak