550 Godina Ahdname: Dokaz Tolerantnosti Osmanskog Carstva

550 Godina Ahdname: Dokaz Tolerantnosti Osmanskog Carstva

Ahdnama je akt kojim su osigurana vjerska prava manjina u okviru osmanske države i njen značaj je veoma velik, rekao je danas prof. dr. Mustafa Imamović.U izjavi za agenciju Anadolija prije međunarodnog naučnog skupa koji se održava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pod nazivom „550 godina Ahdname“, Imamović je istakao da dolaskom Osmanlija nije došlo samo do prihvatanja islama, već i do učvršćenja i pravoslavne i katoličke vjere u BiH.

„Do tada je u BiH pretežno živjela amorfna seljačka masa za koju se smatralo da je pripadala bogumilskoj vjeri. Popularno mišljenje među Bošnjacima je da su potomci bogumila i da su u trenutku osvajanja BiH kada je sultan Fatih došao, svi masovno prihvatili islam, jer su masovno bili izloženi napadima crkve“, pojasnio je Imamović.

Prihvatanje islama je bio proces koji je trajao 150 do 200 godina. Imamović je pojasnio kako islam nije širen nasilnim putem te kako Ahdnama upravo ukazuje na to.

„Postoji jedan logičan argument koji je prije Drugog svjetskog rata iznio profesor Vladislav Skarić, koji je rekao da, ako je islam širen nasilnim putem, onda 19. vijek ne bi dočekao nijedan hrišćanin u BiH, niti bi bilo ijedne crkve i manastira. Islam su širile ljudske prilike i okolnosti u jednom složenom procesu“, rekao je Imamović dodavši da će on na današnjem skupu govoriti upravo o tome.

Profesorica na Teološkom fakultetu Univerziteta u Istanbulu Ayse Zisan Furat izrazila je nadu da će ovaj skup pomoći svim učesnicima i prisutnima da saznaju više o Ahdnami sa različitih aspekata. Ona je dodala da je poruka koju je sultan Fatih dao franjevcima kroz Ahdnamu, da je on za njih odgovoran ukoliko oni ne naprave ništa da naude carstvu, veoma važna.

Jedna od najstarijih povelja o ljudskim pravima

„Postoje neka istraživanja koja Ahdnamu karakterišu kao jednu od prvih povelja o ljudskim pravima. Ona nije izdata svim narodima koji žive u BiH, već samo franjevcima. Naravno u pogledu prakticiranja vjere i vjerskih sloboda može se ocijeniti kao povelja o ljudskim pravima“, istakla je Zisan Furat, podsjetivši da postoje različite ahdname koje je sultan Fatih izdao.

Profesor Pravnog fakulteta u Istanbulu Fethi Gedikli istakao je kako je tema današnjeg skupa odnos Osmanlija prema narodima druge vjere u Bosni i Hercegovini u 15. vijeku. On je dodao da su ljudi različitih nacija i vjera u tom periodu pod osmanskom vladavinom živjeli slobodno i u miru.

„Ukoliko pažljivo pogledamo, u vrijeme kada su Španci na silu pokrstili muslimane, a Rusi Tatare nakon osvajanja Kazanskog kanata, Osmanlije su franjevcima dali Ahdnamu i slobodu vjere, te nisu vršili nikakve pritiske kada je riječ o prihvatanju islama“, naglasio je Gedikli.

„Ahdnamu treba sagledavati u kontekstu vremena u kojem je nastala, 15. vijeka. S obzirom na prilike u 15. vijeku, to su visoki standardi zaštite slobode i temeljnih prava čovjeka“, kazao je prof. dr. Firket Karčić.

Karčić je pojasnio kako je analizirao upotrebu termina ‘ahd’ u hadisu i djelima šerijatskih pravnika, te kako je to svečana obaveza koja se daje onima koji su zatražili zaštitu islamske države. Ta zaštita se naziva aman. On je istakako kako sa jedne strane postoje nemuslimanske zajednice koje traže zaštitu islamske države aman, a sa druge strane poglavar islamske države koji daje ahd toj zajednici.

Skupu prisustvuju prof. dr. Mustafa Imamović, prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Enes Durmišević, ass. mr. Mehmed Bećić, kao i gosti iz Turske prof. dr. Fethi Gedikli sa Pravnog fakulteta i doc. dr. Ayse Zisan Furat sa Teološkog fakulteta Univerziteta u Istanbulu. Profesori će predstaviti svoja izlaganja, a nakon svakog izlaganja biće održana diskusija.

Ahdnama Sultana Mehmeta Fatiha II danas slavi svoju 550. godišnjicu izdavanja. Nakon osvajanja BiH, sultan Fatih je 28. maja 1463. godine u mjestu Milodraž kod Fojnice predao fra Anđelu Zvizdoviću, starješini franjevačkog reda u BiH ahdnamu, kojom bosanskim katolicima garantuje ličnu i imovinsku sigurnost, kao i slobodu vjerskog djelovanja.