Diwan portret: Ćamil Sijarić, pripovjedač drame svoga naroda

Diwan portret: Ćamil Sijarić, pripovjedač drame svoga naroda

Nije tako bilo, laže Ćamil, reče Bihorac ljutito , odmahajući rukom i krenu uz džadu, znam ja bolje kako je to bilo. I poče svoju verziju priče. I odista u Bihoru su svi sjajni pripovjedači, a Ćamil kralj pripovijedanja. Ćamil je i sam znao reći da dolazi iz kraja gdje se siromašno živi, ali lijepo zbori. U bihoru , gdje god prevrneš kamen , otkriješ jednu priču, kaže Ćamil . A i sami bihorci vazda su raspoloženi za priču, mučnu li, veselu nebitno. Jedna priča kaže da je jedne noći Bihorac imao musafira na konaku ,ali da je živio tako oskudno da je samo mogao ponuditi domaćina sa oskudnom večerom. Da musafir to ne bi primijetio on reče ženi da i njemu donese praznu posudu. Dok su večerali Bihorac je grebao po praznoj činiji i ugodnom pričom razgovarao svojeg gosta. Takav ambijent stvorio je jednog od najvećih bošnjačkih književnika Ćamila Sijarića.

Ćamil Sirajić rođen je u selu Šipovice kod Bijelog Polja u Sandžaku 18. decembra 1913. godine. Osnovnu školu završio je u selu Godijevo. Nakon osnovne škole odlazi u Skoplje gdje upisuje veliku medresu kralja Aleksandra. Medresu neće završiti , već dalje školovanje nastavlja u Vranju u kojem završava gimnaziju . Nakon toga upisuje pravni fakultet na kojem diplomira 1940. godine. Nakon rata radi kao sudija u sreskim sudovima u Bosanskoj Gradišci i Banja Luci, da bi se 1951. godine zaposlio na Radio Sarajevu, gdje je ostao do odlaska u penziju 1983. godine. Tragično je okončao život u saobraćajnoj nesreći 1989. godine.

Ćamil je bio po obimu svog djela jedan od naplodnijih bošnjačkih pisaca. Takođe, Ćamil je pisac kontinuiteta , i odista, od objavljivanja zbirke pripovjedaka Ram-Bulja 1953. godine, pa do zbirke poezije Koliba na nebu posthumno izdate 1990. godine, može se pratiti Ćamilovo književno stvaralaštvo koje nijednog momenta ne gubi na kvalitetu.
Ćamil kroz sudbine svojuh junaka zapravo opisuje dramu naroda i prostora kojem pripada. Ljude prepuštene same sebe, koji ne mogu da se prilagode novom vremenu, a ne shvataju ili neće da prihvate da je staro davno prošlo. Nijedna historijska studija, nijedno sociološko ili ekonomsko istraživanje ne daje tako jasnu sliku ovog prostora kao što to radi Ćamil u svojim djelima. Bez njega opis te drame ne bi bio kompletan .

Ćamil u svojim djelima daje sliku propasti jednog poretka i ljude koji su njegove žrtve, ljude koji se pokušavaju snaći , svak na svoj način, jedni prilagođavajući mu se, drugi odlazeći za Tursku , treći na već ko zna koji način.
Meni lično, najdraže i najzanimljivije Ćamilovo djelo je Konak. U njemu je Ćamil pored svojeg vrhunskog pripovijedanja dokazao i da je veliki poznavalac filozofije i mistike. U njemu se Ćamil opasno približio stilu Meše Selimovića, ali opet to nije bio Meša , već Ćamil i ipak je uspio biti originalan i dati sopstveni pečat romanu.

Ćamil Sijarić je bio društveno angažovan intelektualac. Bio je član ANU BIH i udruženja pisaca BIH. Za pravo razumijevanje i vrednovanje Sijarićevog stvaralaštva trebaće nam još dosta vremena i analiza, prosto Ćamil je toliko grandizan da koliko god da nam se činilo da ga poznajemo imamo još puno toga otkriti, odnosno nama Ćamil ispričati. Sljedeće godine navršava se sto godina od rođenja Ćamila Sijarića. Eto prilike da se na taj jubilej vratimo njegovom liku i djelu.

Ono o čemu u budućnosti treba razmisliti , jeste na koji način da se adekvatno odužimo Ćamilu. Koliko znam postoji književna nagrada Ćamil Sijarić koja se dodjeljuje u Novom Pazaru. Tokom Ratkovićevih večeri poezije, u zavičajnoj biblioteci Ćamil Sijarić održi se i program posvećen njegovom opusu. No, zaslužuje li Ćamil puno više ?