Dodikov plan zvani “Rubikova kocka”

Dodikov plan zvani “Rubikova kocka”

Političke igre Mlorada Dodika su manje više poznate bosanskhercegovačkoj javnosti a o njegovim nastojanjima da pocijepa Bosnu i Hercegovinu da se isto zaključiti iz njegovih nastupa u medijima, kako u zemlji tako i u inostranstvu.

S obzirom da je Republika Srpska po Dejtonskm sporazumu samo jedan od dva etniteta, mnogi ljudi su se pitali; odakle Dodiku toliko saopuzdanje i sloboda, da pored toga što godinama negira ruši državnst Bosne i Hercegovine, istu predstavlja po Evropi i inim kuloarima kao ne funkconalnu i ne održivu bošnjačku tvorevinu.

Odakle Dodiku ta hrabrost da se javno stavlja na stranu srpskih zločinaca pa čak i da negira genocid? Je li ta njegova hrabrost u povijanju glave bošnjačkih političara na sve njegove ispade, ili je njegova hrabrost tajna podrška stranih a moćnih krugova?

Naivni Bošnjaci, znaju ponekad napraviti parodiju na račun Dodika, komentarušući njegove izjave i ponašanje kao lični hir jednog nacionaliste,a drugi su opet mišljenja da ono što Dodik radi, nema nekih direktnih posljedica za samu državu. Međutim,kako se sada otkrilo, situacija je mnogo ozbiljnija nego se mislilo, jer Dodik ima jasno zacrtane planove, i toliko brizantne , da ih je, kao što se to i čini kada su u pitanju stroge tajne, zaštitio kodnim imenom “Rubikova Kocka”.

Ta famozna „Rubikova Kocka“ zapravo je plan četiri visoka funkcionera diplomatije iz četiri različite države, a koji po sistemu kako funkcioniše „Rubikova kocka“ rade na rekonstrukciji plana, oko nove rute za takozvani „Južni tok“ ili tranziciju ruskog gasa putem pepelina, ali plana koji sadži i geo-strateške elemnte, kao što je crtanja novih granica. Po tom planu Republika Srpska bi trebala da bude neka vrsta ruske baze i čvor odakle bi ruski gas nesmetano tekao ka Evropi. Zbog toga se valjda i forsira nezavisnost RS koja bi u odnosu na Srbiju okrenula leđa Evropi, zastupajući rusku politiku i njene ekonomske interese. Jedino tako bi Gazprom bio siguran u slučaju da se nadje na medjunarodnoj embargo listi, jer bi put pepeline koje bi preko Krima , Crnog mora, zaobišle sve one teritorije evropskih zemalja članica pa i one koje to još nisu a kreću se u toma pravcu.

Tako bi i prvobito planirana ruta kojom je ruski gas trebao poteći kroz Srbiju, a što je najvjerovatnije SDA Sandžaka tada odbila, jer bi u slučaju postavljanjem pepelina preko Sjenice bile uzurpirane ogromne količine bošnjačke zemlje, Republika Srpska bila najbolja i za Gasprom najjeftinija alternativa.

Zbog toga je ludo od strane nekih drugih bošnjačkih vođa, a koji se konstantno nameću srbijanskoj vladi, prije svega kao budući partneri sa kojima se može o svemu dogovarati samo ako ih Srbija prizna kao jedine validne zastupnike Bošnjaka u Sandžaku. Ali Vučićeva vlada zna da osim represivne moći koju su ovi lideri do sada u nekoliko navrata oprobali nad Bošnjacima nemaju šta drugo da ponude a drugi razlog može biti pritisak EU na Srbiju od koje se zahtijeva da prekine ekonomske veze sa Rusijom.

Odmah nakon nametanja embarga Rusiji sve aktuelne i buduće članice Evrpske zajednice morale su potpisati specijalni ugovor sačinjen od strane Evropske komisije a kojim se obavezuju da će postivati „embargo„ koji je nametnut Rusiji , te da će i same bojkotovati embargom označene produkte medju kojima bi se uskoro mogao naći i ruski gas.

Ali Vučićeva vlada, kako se čini još uvijek balansira na dvije žice, pazeći da nijedna riječ koja dolazi iz krugova srbijanske vlade ne bude precizno jasna , a što bi se moglo protumačiti kao zvanični stav Srbije prema Rusiji ili pak prema Evropi. Vučić takođe odugovlači sa konkretnim potezima kako bi dobio na vremenu, nadajući se valjda da će Evropa i Rusija ipak sklopiti bilo kakav pozitivan dogovor i položiti oružje neprijateljstva, a na čemu Srbija uporno i radi, nudeći se kao posrednik na tom putu.

Ali da vrijeme za Vučićevo čekanje ističe, svjedoči i poruka komesara EU Johanesa Hana Srbji koji je ovih dana poručio da Srbija preispita uvođenje sankcija Rusiji i da te odluke dostavi u godšnjem izvještaju EK.

Ko su akteri Rubikove kocke?

Iz pouzdanih izvora , saznalo se , da je prilikom nedavnog boravka u Rusiji, predsjedniku R. Spske Miloradu Dodiku obećana pomoć od oko 3 milijarde dolara , za potrebe oko kampanje i sprovođenja „referenduma“ a po pitanju otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

Odmah poslije ovog obećanja Miloradu Dodiku, a koje je, kaže se dalje, i ruska Duma prešutno podržala, bar što se financijskog dijela tiče, Republiku Srpsku odjedom zvanično počinje obilaziti izraelska diplomatija. Tako je ministar vanjskih poslova Izraela koji je nedavno boravo u Banjaluci obećao pomoć oko lobiranja za nezavisnost Republike Srpske u američkom Kongresu, kao i svaku drugu podršku u slučaju da se Turska na bilo koji način umiješa u sve to.

Činjenica da su neke kontrovezne israelske službe već odavno aktivne na području Bosne i Hercegovine , manje više je poznato, jer je Saff pisao o tome, ali da je izraelska diplomatija zainteresovana za cijepanje Bosne, to bi trebalo biti „crveni signal“ za bosansko-hercegovačke političare koji ovih dana slabo šta prate, osim izbornih rezultata. A trebali bi obratiti pažnju, tim prije, što je pored Izraela, Rusije i Republike Srpske , četvrta strana „rubikove kocke“ zapravo Aleksandar Vučić.

Da li je ovo Dodikovo koketiranje sa pokretanjem referunduma i uzrok Vučićeve nedavne izjave da je zabrinut za Bosnu i Hercegovinu, čime Vučić unaprijed pere ruke pred međunarodnom zajednicom od onoga što bi se moglo dogodti ako Dodik pokrene referendum ili Vučića plaši Dodikova odlučnost da Srbiji ako ustreba priredi “crnogorski scenario”, ukoliko bi Srbija zauzela neutralan stav oko pitanja referenduma i otcjepljenja Republike Srpske. No, o tome se trenutno može nagađati, ali jedno je sigurno! Čim Vučić javno izražava zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu, nešto krupno se ipak valja iza brda.

Vučićeva nedoumica

Poznajući dvoličnost samog Vučića ne bilo čudo da bi on možda, ako ne iz razloga velikog broja nacinalista u svojoj partiji, a ono zbog ličnih nacionalističkih ubjeđenja, najradije podržao plan “Rubikove Kocke” ali ga, čini se, pored reakcije Evrope pomalo plaši i reakcija same Turske , jer se zna, a to je Erdogan u nekoliko navrata tokom nedavne izborne kampanje u Turskoj nedvosmisleno naglasio, da mu je rametli Alija izetbegović pred samu smrt ostavio emanet da sačuva Bosnu i Hercegovinu.

Dakle, Vučić je svakako u “mat”poziciji i najvjerovatnije ne može mnogo učiniti da spriječi Dodika da se sam dočepa ruskih milijardi. Ali, poznajući neprijateljsko raspoloženje Izraela koji čini sve, da vojno i eknomski destabilizuje Tursku, kao i da zaustavi njenu ekonomsku ekspanziju u pravcu Evrope, po nekim procenama bivših vojnih stručnjaka ,na teritoriji Bosne i Hercegovine, tačnije u Repulici Srpskoj, mogao bi se odigrati neki od sličnih terorističkih scenaija, naravno pod tuđom zastavom, kakvih je u svijetu i u reziji saveznih zapadnih sila ranije bilo.
Dodik bi u tom slučaju dobio podšku Rusije i lobiističkih anti-islamskih zapadnih krugova , dok bi Turska bila uvučena u konflikt sa Rusjom a možda i sa Srbijom, a koja bi u slučaju evetntualnog mijenjanja političkog kusa prema Bosni I hercegovini mogla da se pravda zabrinutoću za srpski narod, na isti način kako je Putin navodno branio ruski narod , dok je cijepao susjednu Ukrajinu.

Dakle Dodik ima plan i on će bez ikakve smunje pokušati da ga ostvari jer bi u tom slučaju jednim udarcem sredio dvije muhe. Dobio bi ogromni bonus kod nacionalista, a Republika Srpska jaku finansisku špricu koja bi je izvukla iz ekonmske krize.

Zbog svega ovoga posebno građani BiH trebaju uložiti sve napore kako bi spriječili Milorada Dodika da uz pomoć stranih faktora ipak izmanipuliše narod i sebi prigabi pobjedu u Republici Srpskoj na ovim izborima. Posebno Bošnjaci i pored svih razočarenja koje su im priredili bošnjački političari moraju dobro otvoriti oči .Jer pobjeda Miloraa Dodika i njegovo nova vlast donijela bi nove probleme Bosni a pokušajem referenduma možda i ponovni rat.