INTERVJU: Selma Adžem – Bosanka koja pjesmom zrači (VIDEO)

INTERVJU: Selma Adžem – Bosanka koja pjesmom zrači (VIDEO)

Otkud tolika ljubav prema pjesmama Dine Merlina?

Odrasla sam uz Dininu muziku. Kad sam bila mala, moji su roditelji puštali njegove pjesme s kaseta i ja sam ih pjevala i uz njih plesala. Dino je veoma inspirativan i harizmatičan čovjek. U njegovim se stihovima osjeti koliko voli Bosnu. Teško da ima neko ko ne može osjetiti svu ljepotu, bol, pa i patnju koja izvire negdje duboko iz njegove duše.

Kakva je Vaša saradnja s Dinom Merlinom?

Nisam u direktnom kontaktu s Dinom, već s njegovim menadžerom koji mi je rekao da se Dini zaista dopada naša obrada njegove pjesme “Sve je laž”. On mi je dozvolio da tu pjesmu uvrstim u novi album koji izlazi za dva-tri mjeseca.

Kako stranci reagiraju na Vaše “bosanskohercegovačko” pjevanje?

Na koncertima s bendom u Engleskoj više sam puta pjevala bosanske pjesme, naravno u miksu s engleskim pjesmama. Ljudi su oduševljeni bosanskohercegovačkom muzikom zato što je ona drukčija, to je nešto čega nema na engleskoj televiziji ili radiju. Oni ne znaju puno o Bosni i Hercegovini, znaju samo to da je bilo rata i da situacija još nije onakva kakva bi trebala biti. Kada zapjevamo na bosanskom jeziku, ljudi nakon toga žele više saznati o našoj zemlji, njezinoj muzici, ljudima i gradovima.

Kad već govorimo o Bosni i Hercegovini, šta ona za Vas znači i kako je doživljavate?

Bosna i Hercegovina je moja domovina, i kada mislim na nju, mislim na predivne krajolike, predivne ljude i najbolja jela na svijetu. Mislim na Drinu koja ja za mene najljepša rijeka, mislim na ljude koji su prošli kroz toliko problema ali su ostali nasmijani, to je zemlja u kojoj je porodica nešto što je najljepše i najvažnije. Također, kada pomislim na Bosnu i Hercegovinu, onda pomislim i na burek, ćevape, čorbu, ali i na baklavu, tulumbu i zrno kahve. Ja mislim na zemlju koja ima toliko potencijala, ali i na to da ima pogrešan sistem koji taj potencijal ne zna iskoristiti.

Koliko ste pjesama samostalno snimili?

“Selma & The Sound album – Special To Me” imat će 12 pjesama. Sama sam napisala 11 pjesama te ih komponirala s ljudima u Engleskoj. Pravac je pop-soul, dakle od svega pomalo.

Spomenut ću da su u bendu “The Sound” talentirani muzičari iz Engleske koji vole istu muziku kao i ja: Paul C. Newman (gitara), Matthew Bennett (klavir), Johnny Ertl (gitara), Keith Ramskill (bubnjevi). Mi volimo to što radimo – komponiramo i pišemo pjesme zajedno.

Ovaj album za mene je nešto posebno. Hoću da bude nešto lijepo i nešto što, dok ga slušaju, kod ljudi izaziva dobar osjećaj. Svaka moja pjesma dolazi iz srca – svaka ima svoje značenje. Dvanaesta pjesma je Dinina pjesma “Sve je laž”. Cijeli album snimljen je “uživo” i svaki korak sam sama organizirala, finansirala i o svemu odlučivala. Važno mi je da napravim album na koji mogu biti ponosna i koji sam od početka do kraja oblikovala sama. Danas mogu kazati da sam veoma ponosna te da jedva čekam dan kada ću predstaviti album.

Hoću da budem Selma koja je rođena u Bosni

Kako ste se počeli baviti muzikom?

Muzikom sam se počela baviti kada sam imala sedam godina. U školi u Austriji tražili su ulogu za jedan mali muzički nastup. Nakon što su čuli moj glas, izabrali su mene, iako u to vrijeme nisam dobro govorila njemački jezik. Moja me porodica nije čula na dan muzičkog nastupa, ali me je čula komšinica i odmah nazvala moju mamu da joj kaže da znam pjevati. Tada me je mama upisala u “Muzikum Salzburg”, muzičku školu u Salzburgu, u kojoj sam postala najmlađa solo pjevačica.

Učestvovala sam u raznim muzičkim šou programima u Njemačkoj i tek tada sam naučila sve o muzičkom biznisu. Učestvovala sam u programima za talente zato što sam mislila da je to najbolji put da uspijem kao pjevačica. Nastup na televiziji je doprinio mome uspjehu, jer kada sam izašla iz šou programa, ljudi su me prepoznavali u Austriji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini. Imala sam mogućnost nastupati na različitim događajima, ali danas znam da to nije bio pravi put. To nije put koji mogu preporučiti, zato što u tim šou programima u prvoj liniji nije talent niti osoba, nego novac i zabava.

Koji je to put kojim sada idete?

Naučila sam da kao pjevač ili pjevačica moraš ići SVOJIM putem, a ne onim kojim neko drugi hoće da ideš. To znači da u cijelom tom procesu moraš imati svoj stil, i moraš znati šta hoćeš, a šta nećeš. Ti talent šou programi prave od osobe nešto što ona nije i to samo zato da bi se sve bolje prodavalo. U tim trenucima nikome nije bitno šta osoba i njeno srce stvarno žele.

Danas idem svojim putem. Znam šta hoću: hoću da budem autentična, da budem Selma koja je rođena u Bosni i Hercegovini, koja je živjela u Austriji i koja je sad u Engleskoj. Želim biti djevojka koja voli ono što radi, koja je sretna i koja se nije promijenila nakon što je postala poznata. Mi učimo cijeli život – to sam naučila iz svog muzičkog života. Budi osoba koja jesi! Mi smo svi perfektni onakvi kakvi jesmo i nema potrebe da se mijenjamo ako smo u srcu dobri ljudi.

Moja želja je biti najbolja verzija sebe. Ne želim biti neko drugi i neću da živim neki drugi život.

Čega se sjećaš kada ste došli u Austriju? Šta je bilo najteže?

Kada smo 1992. godine napustili Goražde i došli u Austriju (Salzburg), ja sam imala pet godina. Bila sam mala i nisam razumjela šta se dešava i zašto sam morala napustiti moje rodno mjesto. Za samo jedan dan moj se život promijenio u potpunosti. U Austriju smo došli bez ičega, sve što smo imali bili smo mi kao porodica. Babo mi je ostao u Bosni i Hercegovini do kraja rata pa je tek onda i on došao u Austriju. Niko od nas nije pričao njemački, tako da je u početku sve bilo vrlo teško. Posebno je to važilo za moju mamu. Ona je morala raditi i po 16 sati na dan da bi mi (moj brat i ja, i babo u BiH) mogli preživjeti. Nakon nekoliko godina situacija je postala bolja – naučili smo jezik, mama je našla dobar posao, moj brat i ja smo se snašli u školi i babo je konačno došao živjeti s nama.

Iako smo bili daleko od rodnog kraja, srcem smo ipak bili u Bosni i Hercegovini i uvijek smo pokušavali pomoći našoj porodici i prijateljima koji su u vrijeme teškog rata ostali u BiH.

Omladina u BiH je nekako pesimistična. Teško dolaze do posla nakon završetka studija. Šta im preporučujete kao mlada i uspješna umjetnica? Na šta da se fokusiraju?

Mislim da je u životu nabitnije istrajati u onome što voliš. Ako to ne možeš raditi 24 sata u danu, ipak nemoj prestati. Jednom će doći trenutak kada će se sav taj rad i ta ljubav isplatiti. U životu “uspjeh” često leži ispred vrata. Ne pričam samo o novcu, nego o sreći i ljubavi. Ljudi uvijek misle da moraju negdje drugo otići i nešto više uraditi da bi postigli neki cilj. Nekad je potrebno samo pogledati ispred sebe pa da ti se mogućnosti otvore.

U zemljama gdje je situacija bolja i ima više posla, ljudi u jednom danu rade po 19 sati. Po cio dan ne viđaju ni djecu, ni porodicu, ni prijatelje. Novac je postao nešto što je najbitnije. Ali kada se razbole, onda shvate da su vrijeme i ljudi koje ih vole ono što je zaista važno u životu.

Podaci sa YouTube servisa govore da je pjesmu “Sve je laž” pregledalo više od 100.000 ljudi. Hoće li pjesma “Lelo” biti veći hit?

Sretna sam da ljudi vole našu obradu Dinine “Lele”. Hoće li će biti manje ili više pregleda – to je meni svejedno. Najbitnije je da se ljudi osjećaju dobro kad slušaju te pjesme i da možda sa mnom zapjevaju. Pozitivna povratna informacija meni mnogo znači i zahvalna sam ljudima koji izdvoje vrijeme da mi napišu komentar i poruku. Ovim putem svima se zahvaljujem na podršci.

Dobro, kada ćete otpjevati neku sevdalinku?

Mama i babo me to svaki dan pitaju. (Smijeh) Već sam dobila 33 sevdalinke da izaberem. Ali, da vam pravo kažem, ne znam. Volim sevdalinke, ali, isto tako, volim se spontano odlučiti za pjesmu.

Kad smo se prošle godine vraćali iz Sarajeva, na radiju smo čuli Dininu “Lelu”, pa smo svi zapjevali. Tada sam odlučila da ću s bendom snimiti još jednu njegovu pjesmu. A ako Bog da, kad za to dođe vrijeme, sigurna sam da ćemo zapjevati i jednu sevdalinku.

[toggle title=”BIOGRAFIJA”]Selma Adžem je mlada muzička umjetnica iz Goražda. Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine bila je prisiljena napustiti svoju državu i s porodicom izbjeći u Salzburg (Austrija). Njen muzički talent brzo je prepoznat u Austriji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini. Od 2010. godine je kao samostalna umjetnica počela nastupati u Engleskoj gdje i danas živi. Na muzičkoj pozornici Evrope sebi polahko krči put. Glavni razlog za to je naravno njen izuzetan glas.