Kiraethana na Bentbaši: Tu se nekada okupljala bošnjačka inteligencija

Kiraethana na Bentbaši: Tu se nekada okupljala bošnjačka inteligencija

Austro-Ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine, koju su bosanskohercegovački narodi dočekali s različitim očekivanjima, poslije stanja letargije i zatvorenosti za savremene tekovine evropskog društva, sa snažnijim razvojem muslimanskog školstva, ali i obrazovanja uopće, počela se stvarati šira čitalačka publika sa zahtjevima kulturnog i prosvjetnog buđenja. Time se, zapravo, kao odgovor na okupatorsku vlast i germansku civilizaciju, ali i kao izraz težnje za očuvanjem duhovne samobitnosti i svijesti o svome slavenskom biću, razvio književno-kulturni pokret Bošnjaka na osnovama njihovog narodnog jezika, stvaralaštva i običaja. Proces približavanja estetici i evropskim književnim uzorima, čiji su vjesnici u Bosni bili prosvjetiteljska i romantičarska misao Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Safvet-bega Bašagića, zatim realizam odgajan u djelu Edhema Mulabdića i naturalizam stvaralaštva Osman Nuri Hadžića, a najposlije i književnost Abdurezaka Hivzija Bjelevca u kojoj su razmatrane otuđene sudbine naših ljudi između Istoka i Zapada, podstakao je različite oblike udruživanja čitalačke publike s ciljem afirmacije evropske kulture i civilizacije.

U prilagođavanju Bošnjaka muslimana novim prilikama značajnu ulogu imale su kiraethane (čitaonice). Prve čitaonice u Bosni i Hercegovini otvaraju se u posljednjim godinama osmanske uprave, naročito u vrijeme uprave Topal Šerif Osman-paše u Bosni, kada se u sklopu sveobuhvatnih reformi zagovaralo i otvaranje čitaonioca. Na potrebu i značaj čitaonica za Bošnjake, ali i bosanskohercegovačko društvo u cjelini, ukazivao je i Mehmed Šaćir Kurtćehajić, prvi bošnjački novinar, osnivač i urednik književno – političkog lista Sarajevski cvjetnik (izlazio u periodu od 26. decembra 1868 do 1. jula 1872. godine), koji je u svojim prosvjetiteljskim koncepcijama zagovarao osnivanje i njegovanje ovih institucija kao centara kulturno – prosvjetne aktivnosti u narodu. Prema mišljenju Kurtćehajića, novoosnovane čitaonice bi svoju odgojno – obrazovnu misiju ispunjavale držanjem ”knjiga istoričkog, zabavnog i moralnog sadržaja, novina i drugih listova”. Osnivanje čitaonica je imalo pozitivan odijek među građanstvom, a njihovoj afirmaciji u muslimanskom društvu doprinijeli su učeni mladi ljudi koji su se obrazovali na univerzitetima na Istoku, naročito u Carigradu, gdje je ustanova kiraethane imala duboko ukorijenjenu tradiciju.

Jasna struktura i pravila

Uviđajući raspoloženje muslimana i blagonaklonost prema ideji osnivanja čitaonica, a radi njihovog prilagođavanja novim društvenim prilikama, zalaganjem prorežimski orijentisane bošnjačke inteligencije u Sarajevu je 19. VII 1888. godine osnovana prva kiraethana (čitaonica). Ustanova kiraethane smještena je u prostorije nove, specijalno za nju podignute zgrade na Bentbaši, izgrađene u lijepom i primamljivom orijentalnom stilu prema projektu Josipa Vancaša, znamenitog arhitekte koji je trag svoga umijeća ostavio na mnogim objektima izgrađenim u Sarajevu. Kiraethana na Bentbaši je za kratko vrijeme postala stjecištem prve generacije bošnjačkih muslimanskih književnika – Mehmed-bega Kapetanovića, Hilmi Muhibića, Ibrahim-bega Bašagića, Mehmeda Hulusije, ali i istaknutih politički aktivnih Bošnjaka – gradonačelnika Sarajeva Mahmud-bega Fadilpašića, Esada Kulovića i drugih političkih radnika. Kiraethana je, kao i svako organizirano društvo, imala pravila i statute svoga rada u kojemu su, između ostalog, ustanovljeni ciljevi budućeg rada. Njeno članstvo je, kako se navodi u Pravilima Sarajevske čitaonice obavljenim 1888. godine u Sarajevu, bilo podijeljeno na – utemeljitelje, redovne i počasne, a njenu upravu činili su – predsjednik, potpredsjednik, tajnik, blagajnik, knjižničar, nadzornik i šest odabranih članova. Upravu čitaonice sačinjavali su: predsjednik Mahmud-beg Fadilpašić, sarajevski gradonačelnik; potpredsjednik Nezir Škaljić, blagajnik Vejsil Svrzo, nadzornik Mehmed Rašidović, knjižničar Vejsil Svrzo, tajnik Hilmi Muhibić, te stalni članovi odbora: vladin savjetnik Kosta Hormann, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Ibrahim-beg Bašagić, Mehmed Hulusi, Mahmud-beg Fadilpašić i Husein Karabegović. Čitaonica je imala 140 članova i priručnu biblioteku.

Uprava kiraethane je svake godine dva puta održavala redovnu skupštinu. Organizaciona tijela kiraethane, njeno članstvo i saradnici, kao i izvjestan broj počasnih članova, držali su predavanja iz političke i kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine, a nerijetko su vođene i rasprave o političkim pitanjima, na kojima su prisustvovali i predstavnici austrougarskih vlasti. Aktivnostima bošnjačke inteligencije u radu kiraethane slala se jasna poruka o potrebi pomirenja suprotstavljenih pogleda po pitanju obrazovanja i iznalaženju modusa koegzistencije zapadnjačke civilizacije i orijentalne tradicije.

Osnivanjem sarajevske kiraethane, osim kulturno – prosvjetnog buđenja, počeo je proces čvršćeg političkog udruživanja koji je doprinijeo sazrijevanju političke misli Bošnjaka. Kiraethana je decenijama odolijevala vremenu, ali ne i ljudima, čijom je bezobzirnošću srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata.