Stih Srebrenici: Pjesme Osmića, Delića i Envera Muratovića

Stih Srebrenici: Pjesme Osmića, Delića i Envera Muratovića

Tajna mojih voćki

Sto tri voćki je zasađeno
na zelenom polju iza moje kuće;
devedeset devet jabuke i četiri kruške.

Svi plodovi mojih voćki,
plodovi devedeset devet jabuka i četiriju kruški,
ko sjećanje su slatki.

Sto tri oaze, između kojih vode staze
lomljenog kamena,
pružaju zaklon od razarajućeg plamena
julskog sunca
iza moje kuće.

I svako ko bi vidio moje sto tri voćke,
moje devedeset devet jabuke i moje četiri kruške,
pomislio bi kako je raj odmah tu iza moje kuće.

Ali,

Korijeni mojih voćki iza moje kuće,
korijeni devedeset devet jabuka i četiri kruške,
rastu kroz rebra i kroz očne duplje.

Sto tri nišana iza moje kuće,
devedeset devet jabuke
i četiri kruške.

Ernad Osmić, rođen 30. septembra 1989. u Brčkom. Od 1992. do 1999. godine živio je u Hamburgu. Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, u Brčkom završava gimnaziju, a 2012. godine je završio studij Bosanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Tuzli. 2015. na istom univerzitetu stiče zvanje magistra Bosanskog jezika i književnosti.

Bavi se pisanjem poezije, kratkih priča, scenarija, književno-kritičkih osvrta i eseja. Poezija, esejia i kratke priče su mu objavljivane na raznim književnim portalima, u časopisima i zajedničkim zbirkama u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. Pjesme na njemačkom jeziku su mu uvrštene u dvije antologije savremene njemačke poezije. 2012. godine osvaja drugu nagradu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu priču u regionu. 2014. godine osvaja treće mjesto na konkursu za kratku priču časopisa Oslobođenje u Sarajevu.

Živi i radi u svom rodnom gradu kao prevoditelj i slobodni umjetnik.

Nermin Delić

POST RUSTEM

ljeto, devedeset peta
gledam možda posljednje svoje vijesti na televiziji
neki kreten u kadru viče: nož, žica, srebrenica

***
otkako su rustema ubili oni
koji danas kažu da ni mrava ne bi zgazili
a žena fadila mu se pritom razboljela
neko mi krade čarape sa štrika
i svake noći liježem u brizi
aman bože, da nisu sih’ri
i svako jutro kućna vrata
u bojazni strepeći otvaramo
da se neće pojaviti čarapa
da nije ko napravio
ma nije – neće ‘ko bogd’a

bog vazda misli
na one čije su kosti zakopane u nebo

i
evo ovo jutro
mala esma mi reče da je
fadila otpuštena sa sanatorijuma
i odmah mi teg sa srca pade
pa rekoh ženi svaki akšam
to rahmetli komšo rustem
čarapu mi krade, bona

to jutro kad sam je zagrlio
prvi put su mi se prsti zapetljali

Nermin Delić je bosanskohercegovački pjesnik. Rođen je 12.7.1995. godine u Bugojnu. Išao je u S.Š. “Nikola Šop“ u Jajcu. Kao učenik generacije, završio je medicinsku školu. 2010. godine je osvojio drugo, a 2012. prvo i treće mjesto na Šopovim danima na Plivi (Jajce). U to vrijeme biva uvršten u dva zbornika povodom 5. i 6. Novosarajevskih susreta (BiH). Nekoliko pjesama je objavio i u Almanahu 1 – kolekciji balkanskih pjesnika. U drugom izdanju Almanaha, izdavačke kuće Nova Poetika iz Beograda (Srbija), završio je drugi i izdao elektronsku knjigu „Okrutne Miljenice“.
2012. godine našao se u Kalendaru književnih stvaraoca Zapadnog Balkana. Pjesma mu je objavljena i u zborniku Citat.rs..

Izdao je i knjigu poezije “Pjesnikove Bjeline“ za izdavačku kuću Polaris, Novi Sad. Knjiga je pozitivno ocijenjena i od strane književnih kritičara, jer obiluje arhaizmima, naročito orijentalizmima što je atipično za život mladog čovjeka.

Te godine, u maju mjesecu izdao je i svoju drugu knjigu na isti dan kad je i kao organizator izdao internacionalni zbornik poezije „Mili Dueli“ (pjesnici iz 22 zemlje svijeta). Njegova knjiga je neobičnog naslova „Rustemov Ah“ i predstavlja odnos čovjeka sa čovjekom i čovjeka sa Bogom. Recenzenti knjige su Simo Golubović, pjesnik iz Italije, te Nura Bazdulj Hubijar, poznati pisac iz Bosne i Hercegovine.

U aprilu ove godine je ušao u uži izbor (TOP 5 od 497 pjesama Evrope) na 6. Evropskom pjesničkom festivalu.

Živi i stvara u Sarajevu i u Vincu, kod Jajca.

ENVER MURATOVIĆ

SJENKE SMO SREBRENIČKE

„Zemaljski su gospodari namjerili da bošnjačkog naroda – nema“
Abdulah Sidran – Zašto tone Venecija

Nikada neću uspjeti prebrojati
Koliko mezara ovdje ima…
A ima ih do horizonta tamo,
I dalje!

Ako je (a jeste!) svaki ubijeni jedno čovječanstvo,
Pa, ima li, Bože, ikoga živog
Među nama!?

Prije će biti da smo i mi
Umrli onoga jula,

A ovi što hodaju, i liče na nas,
Tek sjenke su
Srebreničke
Krvave!

Enver Muratović je rođen je 18. marta 1978. godine u Rožajama.

Objavio zbirke poezije:

1. ZA SUNCEM ZAVIČAJA, MRZ Pljevlja, 1996;
2. SUNCE U ČAŠI (haiku), autorsko izdanje, Rožaje 1997;
3. UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998;
4. DRUGA OBALA, Komovi, Andrijevica, 2001;
5. NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004;
6. IZA MENE (izbor iz poezije), Centar za kulturu Bihor, Petnjica, 2013.

Zastupljen je u antologiji „Bijel behar“ (poezija Bošnjaka Kosova i Sandžaka), u antologiji „Trešnjev cvet – jugoslovensko haiku pesništvo“, koju je, u saradnji sa Centrom za Istočnu Aziju, 2002. godine objavio beogradski Filološki fakultet, kao i u antologiji Dušana Đurišića „Crnogorska haiku poezija“ 2014.