Skip to content

Književnost

Vikend Intervju/ U Vidokrugu Bisere Suljić-Boškailo

Bisera Suljić-Boškailo, književnica, germanista, prevodilac, doktor filoloških nauka, univerzitetski profesor. Do sada je objavila knjige pjesama Vilino kolo (1991) i Vilino kolo i druge ljubavi (2005) , romane Goli otok (2001), La Perla (2004), Pešter (prvo izdanje 2005, drugo izdanje 2009), Bilija (2010), Karakondžula (2012), te monografiju Tomas Man na svojim izvorima(2009). Zastupljena je u mnogim antologijama. Prevođena je na njemački jezik. Dobitnica je više nagrada, između ostalih: A.B. Šimić za poeziju 1989. godine, nagrade Fondacije za izdavaštvo Federacije Bosne i Hercegovine za prevod dječije knjige Sedmica puna subota Paula Maara, nagrade Literarnog udruženja Traduki, Godišnje Deretine nagrade za najbolji neobjavljeni roman u Srbiji za 2009. godinu. Također je objavila interesantnu kolumnu o slot mašine za pravi novac i kako ljudi zarađuju za život koristeći bonuse u kasinu. Prevela je nekoliko značajnih djela sa njemačkog jezika. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Njemačkog društva pisaca, Društva novinara Bosne i Hercegovine. Razgovarao: Faruk Dizdarević Kada ste naslutili, da tako kažemo, svoje književne izvore? Kada započinje Vaš književni život? – I danas se sjećam motiva svoje prve pjesme. Ispod snježnog pokrivača, koji se polako topi, guraju se kaćunica i visibaba i svađaju koja će prva da proviri i da najavi proljeće… Učitelj, koji je i sam bio pjesnik, me upitao odakle sam pjesmu prepisala. Bila sam veoma povrijeđena tada. No, sada razumijem učitelja koji nije mogao da shvati da jedna sedmogodišnja djevojčica može tako dobru pjesmu da napiše. Kasnije sam, u trećem, ili četvrtom razredu, nisam baš tu sigurna, napisala jednu legendu i poslala Radio Beogradu, koji je jednom nedeljno imao neku emisiju narodnih umotvorina, legendi, poslovica, itd. Iako je emisija bila za odrasle moja legenda je odabrana kao najbolja te nedjelje, pročitana je, i ja sam trebala za to dobiti… Read More »Vikend Intervju/ U Vidokrugu Bisere Suljić-Boškailo

33 Odabrane Izreke Mevlane Dželaludina Rumije

Dželaludin Muhamed Rumi (perzijski: جلال‌الدین محمد رومی) poznat i kao Mevlana je bio pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači “naš vodič”. S turskog preveo: Nesip Pepić Lektor: Edita Pepić Rođen je u Belhu (današnji Afganistan) 6. rebiul-evvela 604. godine po islamskom računanju vremena, odnosno 29. septembra 1207. godine. Otac mu je bio Behauddin Veled, poznat i pod imenom Sultanul-Ulema (Sultan učenjaka), a majka mu je bila Mumin Hatun, kćerka Rukneddina, emira Belha.[1] Pred najezdom mongola Behauddin odlučuje da izmjesti svoju porodicu iz rodnog kraja, a za novo prebivalište, nakon što su neko vrijeme živjeli u Bagdadu, Hidžazu i Damasku, odabrao je Konju u Anadoliji – tadašnju prijestonicu seldžučkih vladara. 1. “Vidio sam mnogo ljudi koji nemahu odijela na sebi, ali i mnogo odijela u kojima nemaše ljudi.” 2. “Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom. Sporazumjeti se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja.” 3. “Strasti su poput vatre, a želje poput drva. Vatra se gasi kad ostane bez drva, a strasti kad im se ne ispune želje.” 4. “Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.” 5. “Budi učen koliko hoćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te bude razumio tvoj sagovornik.” 6. “Prekomjerna posjeta uznemirava, a nedovoljna prijateljstvo uništava.” 7. “Zalivanje voćki je pravda a zalivanje trnja je nasilje. Pravda je kada blagodat staviš tamo gdje joj je mjesto. Zato pazi šta zalivaš i nemoj misliti da je zalivanje svakog korijena blagodat.” 8. “Dvije stvari uništavaju život čovjeku: – izdaja… Read More »33 Odabrane Izreke Mevlane Dželaludina Rumije