Islam je sa svim svojim odlikama i karakteristikama, određenjima i pravilima u Bosnu stigao nekoliko desetina godina prije nego su Osmanlije ušle u Bosnu sredinom XV stoljeća. Pošto je islam vjera ljubavi ili ljepote, savršenstva jednoće i potrebe da se ta jednoča dokuči na razne načine, umjetnost biva jedno od sredstava potvrde Božije jednoće i sveprisutnosti.
Islamska umjetnost u Kraljevini Bosni
Zabilježeno je da je islamska umjetnost prvi put na tlo Bosne došla posredno, a ne izvorno, stigla je kao vrijednost, dragocjenost kojom su trgovali bosanski plemići. Bosanskom plemstvu posebno su bili zanimljivi perzijski ćilimi, koji su poklanjani između plemstava kao posebna umjetnička vrijednost. Već početkom XV stoljeća pojavljuju se prvi umjetnici Bošnjaci koji se bave islamskom umjetnošću. Dakle, pola stoljeća prije nego Bosna pada pod Osmansku vlast neka umjetnička dijela koja pripadaju islamskoj umjetnosti pripisuju se nekim umjetnicima iz okoline Sarajeva. Naravno, oni su bili inspirirani Osmansko-islamskom umjetnošću čiji će utjecaj ostati u Bosni sve do XX stoljeća, sa refleksijama i utjecajem do današnjeg, savremenog izražaja u islamskoj umjetnosti Bosne.
Dominacija Osmansko-islamke umjetnost u Bosni
Naklonjenost umjetnosti, sklonost ka lijepom, Bošnjaci su pokazali izuzetnim razumjevanjem islamske umjetnosti. U Istanbulskim arhivama čuvaju se umjetnine iz Osmanskom perioda pa se mogu naći dijela nastala početkom XVI stoljeća, a koja potpisuju umjetnici sa dodatkom riječi Bošnjak na kraju imena. Dakle, samo pola stoljeća nakon ulaska Osmanlija u Bosnu, već imamo velike Bošnjačke islamske umjetnike. Zapravo, bošnjački islamski umjetnici ostavili su nevjerovatan trag u osmansko-islamskoj umjetnosti, posebno u XVI stoljeću.
Nasuh Matrakči – Leonardo Da Vinči istoka
Najpoznatiji među njima su Nasuh Matrakči i Osman Nakaš. Matrakči je bio iz Visokog, a zvao se Nasuh Karađoz bin Abdulah el-Bosnavi. Nadimak Matrakči dobio je nakon što je stvorio takmičarsku igru sa palicom pod nazivom “Matrak”, što na turskom znači neprocjenjiva i nevjerovatna. Ne zna se tačna godina Matrakčijevog rođenja, ali se zna da je 1481. godine pohađao Enderun školu za genijalce, u koju je išao i sultan Sulejman Veličanstveni, poznat i kao Kanuni (Zakonodavac). U Istanbul je otišao kao regrutovani vojnik. Živio je u vrijeme tri sultana Bajazita II, Selima I i Sulejmana Kanunija (Veličanstvenog). Bio je svestrana ličnost, umjetnik koji je radio kaligrafiju, slikao je, bio minijaturista, ali u isto vrijeme je bio i naučnik, izuzetan geograf i matematičar, univerzalni um koga porede sa Leonardom Da Vinčijem. Uveo je novu vrstu minijaturnog slikarstva, a to su minijaturne slike gradova. Učestvovao je u ratnim pohodima posebno u vrijeme Sulejmana Kanunija i to prema istoku i u tim je pohodima oslikavao panorame gradova. Najpoznatija je njegova sika, panorama Istanbula iz 1537. Ime Nasuha Matrakčija nalazi se u svim najvažnijim svjetskim umjetničkim enciklopedijama. Najznačajni Matrakčijevi radovi su “Umdet-ul Hisab” i “Dragulj o ratnicima”. Prvo djelo dokazuje da je on otkrio genijalne metode množenja u matematici. Jedan od značajnih rezultata predstavljenih u ovoj knjizi je metoda rešetke, koja se koristila u Enderun školi, u kojoj je predavao skoro 50 godina prije nego što je Džon Naper (John Napier) predstavio tu metodu zapadnom svijetu. Djelo “Dragulj o ratnicima” značajna je rasprava o ratovanju i ratnim tehnikama početkom XVI stoljeća. Matrakči ju je objavio 1526. godine prije nego što se desila velika Bitka kod Mohača, u kojoj je Sulejman Kanuni sa svojom vojskom porazio Ugarsku vojsku, predvođenu Ludovigom II. Pretpostavlja se da su u toj bici primjenjivani i savjeti iz Matrakčijeve knjige.
Osman Nakaš – Glavni minijaturist Osmanskog carstva krajem XVI stoljeća
Osman Nakaš je rođen u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača Osmanske minijature. Posato je glavni majstor slikarske radionice krajem XVI stoljeća, što zapravo znači da je bio najbolji umjetnik u državi. Bio je izuzetan ilustrator. Nakašov stil u ilustracijama opisan je kao “običan, ali perceptivan”. Njegove ilustracije ukazuju na najsitnije detalje, jednostavno opisuju događaje u realnom stilu. Njegov rad uticao je na sljedeće generacije slikara u Osmanskom carstvu. Savremeni turski pisac Orhan Pamuk je u romanu ”Zovem se crvena” bio inspiriran likom Osmana Nakaša. Ovaj lik se provlači kroz cijeli roman.
Bošnjaci su bili i najveći pokrovitelji islamske umjetnosti u Osmanskom carstvu XVI stoljeća. Neke od najvećih i najpoznatijih džamija u Istanbulu gradili su bošnjački begovi, paše i veziri. Posebno izdvajamo džamije: Mehmed-paše Sokolovića, zatim čuvenu Rustem-pašinu džamiju, Sinan-pašinu, Atik Ali-pašinu, Ibrahimpašinu i mnoge druge bez kojih se današnji Istanbul ne može ni zamisliti.
Specifičnosti islamske umjetnosti Bošnjaka u vrijeme Osmanlija
Činjenica da su bošnjački umjetnici imali veliki utjecaj na razvoj Osmansko-islamske umjetnosti daje nam za prvo da kažemo kako je ta umjetnost istovremeno i nacionalna bošnjačka umjetnost. Sve što se radilo u Istanbulu radilo se i u Sarajevu. Bilo je to ujednačavanje stilova. Bošnjaci su studirali u Istanbulu i tamo prihvatali umjetničke izraze. Bošnjaci su učestvovali u razvoju Osmansko-islamske umjetnosti i neki od najvećih umjetnika iz tog perioda bili su Bošnjaci, koji su u samom Istanbulu utjecali na tu umjetnost. Ono po čemu su se razlikovali pojedini bošnjački umjetnici bili su motivi. Bošnjaci su oduvijek bili inspirirani predislamskom umjetnošću i dobom, umjetnošću stećaka i dobu Bosne kao kraljevine. U umjetnosti stećaka imamo specifičnosti koje su mogle i mogu biti primjenjene u islamskoj umjetnosti i to je ono što je specifičnost bosanske, bošnjačke islamske umjetnosti, dakle motivi. Može se reći da je islamska umjetnost u Bosni stoljećima bila inspirirana prirodnim motivima Bosne, pejzažima, biljnim svijetom, geografijom koji su onda prenošeni u umjetnost. Dakle, to su te specifičnosti bošnjačke islamske umjetnosti kroz historoju, ali i danas.
Islamska umjetnost u Bosni tokom XX stoljeća
XIX stoljeće je jedno od zlatnih stoljeća bošnjačke kaligrafije. U periodu od 1850. do 1920. godine u Bosni su postojale privatne škole kaligrafije. To je bilo turbulentno vrijeme, nakon skoro pet stoljeća došao je drugi civilizacijski i kulturološki nadzor, došla je Austro-Ugarska vlast. Austro-Ugari su očekivali da će Bošnjaci prihvatiti novi umjetnički izraz, novu kulturu, kulturu koju oni donose, a koja se temeljila na zapadno-hrišćanskom svjetonazoru. U nametanju svojih vrijednosti bili su pomalo i agresivni. Međutim, Bošnjaci nisu prihvatili zapadnu kulturu i umjetnost. U periodu vladavine Austro-Ugarske Bosnom među Bošnjacima nije bilo ni jednog akademskog slikara, a razlog je ne prihvatanje zapadnjačkog umjetničkog izražaja, ne prihvatanje zapadne figuralne umjetnosti. Početkom XX stoljeća najveće umjetničke zvijezde zapada su Pikaso, Van Gog, Gogen, a kod nas su to i dalje kaligrafi. U drugoj polovini XIX stoljeća pojavljuju se i tri velike škole kaligrafije u Bosni, konkretno u Sarajevu. To su škole Abdulaha Hasetića, Husejn Rakim Islamovića i Ali Faginovića.
Ali Faginović je bio posljednji učitelj kaligrafije koji je vodio vlastitu kaligrafsku školu. Vještinu pisanja od Ali Figanovića preuzeli su kaligrafi Derviš Korkut i Husein ef. Rizvić. Prisustvo ovih triju škola, posebno najmlađe, utjecalo je da kaligrafija preživi i ostane prisutna u Bosni u XX stoljeću, da preživi i Austro-Ugarsku i Kraljevinu Jugoslaviju i SFRJ. Broj kaligrafa XX stoljeća je mali, kao i prepisivača Kur’ana. Samo su dva prepisa Kur’ana napravljena među Bošnjacima Bosne u XX stoljeću. Dakle, u XX stoljeću islamska umjetnost u Bosni se svela na nekoliko imena, na nekoliko kaligrafa. Jedan od njih je i profesor Kovačević koji je bio učenik kaligrafa koji su pohađali zadnje kaligrafske škole.
Dragulji islamske umjetnosti u Bosni
U Bosni se danas nalaze vrijedna islamska umjetnička dijela. U Zemaljskom muzeju, Arhivu grada Sarajeva, Bošnjačkom institutu, Muzeju grada Sarajeva, Gaz Husrev-begovoj biblioteci, nalaze se značajne kolekcije i dijela iz islamske umjetnosti. Zemaljski muzej ima jednu od najznačajnijih kolekcija perzijske umjetnosti na svijetu. Riječ je o kolekciji ćilima među kojima se nalazi i fragment jednog ćilima iz XVII stoljeća. Nažalost, ova kolekcija nije dostupna posjetiteljima, posljednji put bila je izložena nekad iza Drugog svjetskog rata. To je izuzetna kolekcija. Također, biblioteka Gazi Husrev-begova ima rukopise koji imaju ogromnu umjetničku vrijednost.
Islamska umjetnost u Bosni danas
Nakon agresije na BiH interes za islamskom umjetnošću se budi. Tradicionalni elementi islamske umjetnosti poput kaligrafije, arabeske, ebrua dobijaju neke nove definicije bliske novom vremenu i poimanju umjetnosti. A, imamo i moderne izražaje umjetničke grafike, instalacije, ebrua koji je prilagođen današnjem razumjevanju umjetnosti – apstraktan je, ekspresivan, prihvatljiv i modernom poimanju umjetnosti, ljepote, estetike. Kaligrafija dobija nove znalce koji se obrazuju u Turskoj, Iranu itd. Dakle, u Bosni se danas kada govorimo o islamskoj umjetnosti radi sve ono što se radi i u Istanbulu i u Kairu i u Širazu i u Dubaiju. Iako ne postoji katedra za islamsku umjetnost pri Akademiji likovnih umjenosti recimo, postoje određena udruženja koja se bave afirmacijom islamske umjetnosti, tradicionalne i savremene, postoji i časopis Islamic Arts magazine, i što je najvažnije sve više zainteresirenih za učenje.