Skip to content

Bošnjakinja

Ispovijest Silovane Bošnjakinje Selme – Dnevne Novine u BiH

Od sredine ‘91. među Srbima s kojima sam se družila, nisam više mogla prepoznati iste ljude kakvi su mi se činili godinama. Ne tvrdim da su svi bili za rat, ali su najednom svi počeli govoriti kako su ugroženi, kako se ne može zajedno živjeti i kako je najbolje da svako ode na svoju stranu. Neki su čak i otvoreno govorili da se Muslimani trebaju iseliti iz Banjaluke. Izbjegavala sam takve. Klonila sam se svađa. Nastojala sam raditi kao da ne primjećujem ništa neobično, kao da ne čujem i danju i noću: „Muslimani, crni vrani, dani su vam odbrojani“. Čak sam u decembru zaposlila jednu Srpkinju, iako mi se na oglas javila i Muslimanka. Nakon razvoda, prije dvije godine, radnja je pripala meni. Bivši muž se oženio ponovo. Čula sam da je pred početak rata rasprodao svu imovinu i vratio se u Srbiju, gdje sam ga i upoznala za vrijeme jedne školske ekskurzije. Kad je počeo rat, znala sam da ću i ja morati brzo napustiti Banjaluku. Srbi su imali svu vlast i odmah su počeli maltretirati Muslimane, minirati kuće, razbijati lokale, „kafiće“, dućane. Započela su i hapšenja i masovna otpuštanja Muslimana i Hrvata s posla. lmala sam oko 15.000 njemačkih maraka, ali sam našla pogrešnu osobu koja mi je obećala da će s jednim oficirom JNA, za tri hiljade, srediti da se vojnim avionom prebacim u Beograd, a da odatle odem kud hoću. Namjeravala sam otputovati prijateljici u München. Čula sam da su moji novci poslužili tom čovjeku da prebaci svoju porodicu. Neki su mi, opet, rekli da to nije istina nego da je taj nesretnik uhapšen. Nisam imala vremena istraživati. Tražila sam drugo rješenje. Poslije mi je jedna školska prijateljica, Srpkinja, obećala da će mi njezin brat pokušati pomoći da… Read More »Ispovijest Silovane Bošnjakinje Selme – Dnevne Novine u BiH

Vikend Intervju/ U Vidokrugu Bisere Suljić-Boškailo

Bisera Suljić-Boškailo, književnica, germanista, prevodilac, doktor filoloških nauka, univerzitetski profesor. Do sada je objavila knjige pjesama Vilino kolo (1991) i Vilino kolo i druge ljubavi (2005) , romane Goli otok (2001), La Perla (2004), Pešter (prvo izdanje 2005, drugo izdanje 2009), Bilija (2010), Karakondžula (2012), te monografiju Tomas Man na svojim izvorima(2009). Zastupljena je u mnogim antologijama. Prevođena je na njemački jezik. Dobitnica je više nagrada, između ostalih: A.B. Šimić za poeziju 1989. godine, nagrade Fondacije za izdavaštvo Federacije Bosne i Hercegovine za prevod dječije knjige Sedmica puna subota Paula Maara, nagrade Literarnog udruženja Traduki, Godišnje Deretine nagrade za najbolji neobjavljeni roman u Srbiji za 2009. godinu. Također je objavila interesantnu kolumnu o slot mašine za pravi novac i kako ljudi zarađuju za život koristeći bonuse u kasinu. Prevela je nekoliko značajnih djela sa njemačkog jezika. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Njemačkog društva pisaca, Društva novinara Bosne i Hercegovine. Razgovarao: Faruk Dizdarević Kada ste naslutili, da tako kažemo, svoje književne izvore? Kada započinje Vaš književni život? – I danas se sjećam motiva svoje prve pjesme. Ispod snježnog pokrivača, koji se polako topi, guraju se kaćunica i visibaba i svađaju koja će prva da proviri i da najavi proljeće… Učitelj, koji je i sam bio pjesnik, me upitao odakle sam pjesmu prepisala. Bila sam veoma povrijeđena tada. No, sada razumijem učitelja koji nije mogao da shvati da jedna sedmogodišnja djevojčica može tako dobru pjesmu da napiše. Kasnije sam, u trećem, ili četvrtom razredu, nisam baš tu sigurna, napisala jednu legendu i poslala Radio Beogradu, koji je jednom nedeljno imao neku emisiju narodnih umotvorina, legendi, poslovica, itd. Iako je emisija bila za odrasle moja legenda je odabrana kao najbolja te nedjelje, pročitana je, i ja sam trebala za to dobiti… Read More »Vikend Intervju/ U Vidokrugu Bisere Suljić-Boškailo

Ličnost/ Bogić Bogićević: „Ja Jesam Srbin, ali ne po Profesiji“

Bogić Bogićević, član Predsjedništva SFRJ: “Sve što sam radio, radio sam sam, bez bilo kakvih tajnih i javnih dogovora i špekulacija. Dakle, sam sam odlučivao u skladu sa svojom savješću, imajući stalno u vidu da predstavljam cijelu Bosnu i Hercegovinu i njene građane, bez obzira na naciju i vjeru”. (RSE) Foto: Bogić Bogićević, rođen u Ugljeviku 15.05.1953. Bogić Bogićević, čovjek koji je rekao “ne” Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, član Predsjedništva SFRJ od 16. maja 1989. do septembra 1991. godine. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je referendumom građana BiH, 25. juna 1989 godine, između pet kandidata, te tako, postao prvi, demokratski izabran član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH. Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanje u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i BiH. Sociolog, političar koji će “u događajima koji su prethodili sukobima u Jugoslaviji, pokazati veliku odgovornost, principijelonst i odlučnost.” Kao član Predsjedništva SFRJ je na iznenađenje pro-miloševićevskih članova Predsjedništva, iako i sam Srbin, glasao protiv. Od tog vremena vrijede riječi koje je izgovorio: “Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji“. Bogić Bogićević je obnašao funkcije potpredsjednika Socijaldemokratske partije, te predsjednika Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o Bogiću Bogičeviću, poznato je da je riječ o izvrsnom čovjeku, političaru profesionalnog odnosa prema pozivu, ali i o velikom čovjeku koji je ostavio i svojim izjavama i radom još uvijek ostavlja velikog traga, ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine, već i šire.

Intervju sa Ivanom Mostarac: Ne Eksperimentišimo, Mi Smo Bošnjaci

Ivana Mostarac je predsjednica udruženja “Djeciji pokret mira, ljubavi, prijateljstva”. Prioritetni cilj ovog udruženja bila je prezentacija istine o ubijenoj sarajevskoj djeci tokom opsade grada. Ivana je u bh patriotskim krugovima poznata kao beskompromisni borac za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Za sebe kaže da je katolkinja, ali etnički Bošnjakinja. Jedan od Diwanovih online urednika Edit Agović, književnik i publiciista, razgovarao je sa Ivanom Mostarac o mnogim interesantnim temama. Ivana Mostarac na Zlatištu iznad Sarajeva: Na ovoj lokaciji je planirano, od strane četničkih krugova, podizanje crkve i krsta, kao spomenika onima koji su godinama terorisali i ubijali Sarajlije Diwan: Da intervju otvorimo jednim konkretnim pitanjem: Je li se išta promijenilo u glavama onih koji su napadali Bosnu i Hercegovinu? Ivana Mostarac: Nažalost, nije. Oni ne odustaju od razbijanja Bosne i Hercegovine. Njihov mentalni sklop je očito memorisan na skrnavljenje i uništenje svega onoga što barem deklarativno nije srpsko, posebno u Bosni, gdje kombinacijom asimilacije, kroz izvrtanje historijskih fakata, usmjerenom prema pravoslavcima, te fizičkim uništenjem muslimana, katolika, jevreja i ostalih, nastoje u paketu sprovesti proklamacije Garašaninova Načertanija, Moljevićeve Homogene Srbije i oba dijela Memoranduma SANU-a. Dakle, igraju na kartu parcelizacije Bošnjaka, kroz njihovu, odnosno našu, identifikaciju kroz konfesiju ili teritoriju, u čemu ih svesrdno, nesvjesno pomažu i neki, moram ih tako nazvati, zalutali bh. patriotski krugovi. Diwan: Na što konkretno mislite? Ivana Mostarac: Konkretno, u dijelu bosanskih muslimana evidentno je povlačenje paralele između vjere i etnosa, odnosno, za tu grupaciju, Bošnjaci su samo oni koji su islamske provenijencije. Drugi dio muslimana se u etničkom smislu izjašnjava kao Muslimani, što je iz prošlog sistema naslijeđeni nonsens. Bosanski katolici i pravoslavci su, također, velikim dijelom prihvatili da budu ono što nisu, to jest, da ne budu ono što jesu, već da budu, kako ja to zovem, politički… Read More »Intervju sa Ivanom Mostarac: Ne Eksperimentišimo, Mi Smo Bošnjaci