Skip to content

Muhamed Rumi

33 Odabrane Izreke Mevlane Dželaludina Rumije

Dželaludin Muhamed Rumi (perzijski: جلال‌الدین محمد رومی) poznat i kao Mevlana je bio pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači “naš vodič”. S turskog preveo: Nesip Pepić Lektor: Edita Pepić Rođen je u Belhu (današnji Afganistan) 6. rebiul-evvela 604. godine po islamskom računanju vremena, odnosno 29. septembra 1207. godine. Otac mu je bio Behauddin Veled, poznat i pod imenom Sultanul-Ulema (Sultan učenjaka), a majka mu je bila Mumin Hatun, kćerka Rukneddina, emira Belha.[1] Pred najezdom mongola Behauddin odlučuje da izmjesti svoju porodicu iz rodnog kraja, a za novo prebivalište, nakon što su neko vrijeme živjeli u Bagdadu, Hidžazu i Damasku, odabrao je Konju u Anadoliji – tadašnju prijestonicu seldžučkih vladara. 1. “Vidio sam mnogo ljudi koji nemahu odijela na sebi, ali i mnogo odijela u kojima nemaše ljudi.” 2. “Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom. Sporazumjeti se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja.” 3. “Strasti su poput vatre, a želje poput drva. Vatra se gasi kad ostane bez drva, a strasti kad im se ne ispune želje.” 4. “Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.” 5. “Budi učen koliko hoćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te bude razumio tvoj sagovornik.” 6. “Prekomjerna posjeta uznemirava, a nedovoljna prijateljstvo uništava.” 7. “Zalivanje voćki je pravda a zalivanje trnja je nasilje. Pravda je kada blagodat staviš tamo gdje joj je mjesto. Zato pazi šta zalivaš i nemoj misliti da je zalivanje svakog korijena blagodat.” 8. “Dvije stvari uništavaju život čovjeku: – izdaja… Read More »33 Odabrane Izreke Mevlane Dželaludina Rumije