Zašto se šuti o činjenici da su Srbi ubili 15.000 Jevreja

Zašto se do sada uglavnom govorilo i pisalo o jevrejskim žrtvama samo u Jasenovcu kada je poznato da je u Srbiji, a posebno u Beogradu do 1942.godine ubijeno više od 15.000 Jevreja? Treba znati da je Hitler osobno čestitao Nediću na efikasnosti u tome što su Srbi prvi u Evropi „završili“ sa Jevrejima. Zašto su do sada (povijesničari, zatočenici logora, političari i dr.) izbjegavali da govore i pišu o bošnjačkim zatvorenicima u Jasenovcu?

Autor: Selman Selhanović
jasenovac

Bošnjaci su u jasenovačkom logoru ubijani kao antifašisti

U Jasenovcu je (12.05.) održana komemoracija povodom stradanja logoraša u jasenovačkom logoru i njihovog proboja iz logora prije 68 godina. Komemoracija je održana tri sedmice od datuma proboja logoraša (22.04.), a razlog su poplave u aprilu, upravo na godišnjicu proboja

Sjećanje i pamćenje trebaju biti sastavni dio kolektivnog identiteta svakog naroda, a Bošnjaka tim prije i tim više, jer su u toku svoje povijesti bili žrtve brojnih zločina o kojima se u prošlosti malo ili nimalo govorilo i pisalo. A, zločini su, upravo, zbog te šutnje rasli i narasli do neslućenih razmjera, do nedavnih zločina 1992- 1995.godine. Da se imala prijašnja pouka, pouka iz rata 1942- 1945. godine, zasigurno, zločini bi mogli biti spriječeni. Otuda o tome, nadalje, nužno je voditi računa i stalno na to upozoravati mlađe generacije kako se povijest ne bi ponavljala. No, o tome u našim novih povijesnim udžbenicima se ništa ne uči.

Raniji zločini generirali su nove

Jedno od pitanja koje je iz više razloga ostajalo bez odgovora, neistraženo i zatamnjeno, jeste pitanje stradanja Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu. Tek po koje istraživanje stidljivo je ukazalo na sve strahote kroz koje su prošli Bošnjaci. Razloge tome možemo pronaći u društveno-političkom sistemu, ali i u nama samima. Shvatajući potrebu osvjetljavanja sudbine Bošnjaka u prošlosti dipl. pravnik Nihad Halilbegović se hrabro i predano upustio u istraživanje stradanja Bošnjaka u jasenovačkom logoru. On je tako proučio dosta povijesne građe, te saslušao mnoge svjedoke što je u krajnosti rezultiralo njegovom knjigom „Bošnjaci u Jasenovačkom logoru“,VKBI,Sarajevo, 2006.g. Ova knjiga je utoliko značajna što ukazuje na namjere nacionalista u manipuliranju masama, veličanju jednih žrtava na račun drugih. Ono što knjiga Nihada Halilbegović dokazuje jeste da je znatan broj Bošnjaka nastradao zbog svog antifašističkog opredjeljenja. Halilbegović ovoj konstataciji , razlogu zbog kojeg su Bošnjaci, uglavnom, bili šrtve logora dodaje i ove: Verbalno suprostavljanje ustaškom nasilju kako bi zaštitili komšije, odlazak u partizane ili ilegalni rad člana familije, pomaganje partizana ili ilegalnog rada, skrivanje jevrejskih familija ili pojedinaca i pomoć muhadžirima usprkos ustaškoj zabrani. O tom i takvom odnosu Bošnjaka najbolje govori primjer Hujdur- ef. Mumina, imama u Kutima, kod Prozora, koji je kao iskren vjernik zaštitio mještane usprotivivši se ustaškim zločinima. Uhapšen je i na svirep način živ ispečen u kruškoj peći. Niz je sličnih primjera koji svjedoče o bošnjačkom stavu i ponosu.Indikativan je još jedan primjer koji nam zorno govori o „ponavljanju historije“. „U fašističkoj tvorevini NDH ustaše hapse dvojicu sinova uglednog građanina Mostara hadži- Avdage Balića, Mustafu 1942.godine i Mirzu 1944.godine. Odvode ih u logor Jasenovac i nakon strahovitog mučenja ubijaju. Poslije 48 godina (1993.godine) i trećeg sina hadži- Avdage (koji je u međuvremenu umro) poznatog Mostarca i doajena skakača sa Starog Mosta, Emira, hapse i zatvaraju u logor «Heliodrom» jedinice HVO.“
halilbegovic_bosnjaci_jasenovac

Ubijanje znamenitih Bošnjaka

Ono na što ovom prilikom želimo skrenuti pozornost jeste da je u jasenovačkom logoru stradao značajan broj znamenitih Bošnjaka i zatočenika logora koji potječu iz uglednih familija ili su u najbližem srodstvu sa poznatim osobama. Tako ističemo samo neke od njih.
Safet Krupić, rođen 1911. godine u Bosanskoj Krupi, u znamenitoj posjedničkoj familiji, studirao u Zagrebu i Parizu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Po svom spisateljskom opredjeljenju bio je književni i naučno-društveni esejist. Pisao je o domaćim i stranim književnicima i naučnicima, o položaju bosanskohercegovačkih muslimana, njihovoj kulturi i književnosti. Ubijen je 1942. godine.
Džemil Džemo Krvavac, rođen 1913. g. u selu Velika Gračanica kod Gacka. Bio je nadaren književnik. Pisao je pjesme i crtice, književne kritike i eseje o knjigama, filmovima i likovnim izložbama. Ubijen je 1942. godine.
Zijah Zijo Dizdarević, rođen 1916. u Vitini. Jedan je od najtalentiranijih iz generacije mladih predratnih književnika koji je za svog vrlo kratkog života dao knjigu izvanrednih ostvarenja (nekoliko pripovjedaka mu je antologijske vrijednosti). Cjelokupno njegovo djelo od 30 priča-novela , po obimu je maleno, ali sa nekoliko izvrsnih kratkih priča spada među najbolje u ukupnoj jugoslavenskoj prozi pisanoj između dva svjetska rata: “Majka”, “Naza vezilja”, “Jah, i on umrije”, “Ramazanska noć”, “Jedan dan u mojoj kasabi”, “Blago u duvaru”, itd. Ubijen je 1942. godine.
Halil Alije Isaković, rođen 1911. u Butini kod Stoca, amidža poznatog bošnjačkog intelektualca i književnika Alije Isakovića, ubijen 1944. godine.
Abdulah Sidran, rođen 1909. g. u Sarajevu, amidža bosansko-hercegovačkog pjesnika Abdulaha Sidrana, koji je po amidži i dobio ime. Ubijen 1942. godine.
Džemal Džumhur, rođen 1923. u Konjicu, brat poznatog književnika, karikaturiste i putopisca Zulfikara Zuke Džumhura. Ubijen 1945. godine.
Nezira Dizdar, rođena 1881. g. u Trebinju, i Refika Dizdar r. 1921. g. u Stocu, majka i sestra poznatih književnika – pjesnika Hamida i Mehmedalije Maka Dizdara.
Bakir Repovac, r. 1920., i Muhamed Repovac, r. 1921., u Ostrošcu kod Konjica, daidže člana predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, koji je, inače, na prijedlog svog oca Alije dobio ime po starijem ubijenom daidži. Ubijeni su, Bakir 1944., a Muhamed 1942. godine.
Nusret Prohić, r. 1922. g. u Derventi, potječe iz stare i poznate familije Prohića iz Gračanice. Brat je nadaleko poznatog ljekara i prvog pedijatra u Sarajevu dr. Ismeta Prohića. Ubijen 1942. g.
Mehmed Meho Ferhatović, r. 1900. g. u Sarajevu, otac legendarnog nogometaša Asima Ferhatovića Haseta, čije ime danas nosi Olimpijski stadion u Sarajevu. Ubijen 1945.g.

Pitanja koja traže odgovore

Konačno, povod ovom podsjećanju je datum 22.april 1945.godine kada su logoraši, uvidjevši namjere ustaša da likvidiraju sve zatvorenike krenuli u proboj. Od preko hiljadu zatvorenika njih pola je krenulo na juriš da bi se spasilo njih 80. U drugom naletu iz logora Kožare od 163 zatočenika preživjelo je njih 11. Svim žrtvama treba odati počast bilo koje nacionalnosti da su. No, ono što i danas ostaje otvoreno jesu pitanja:
-Zašto partizani koji su bili u blizini logora Jasenovac nisu pomogli zatvorenicima prilikom njihovog proboja iz logora?
-Zašto su po ulasku u logor partizani uništavali objekte i druge predmete u logoru?
-Zašto Josip Broz Tito nije nikada posjetio jasenovački logor i poklonio se žrtvama?
– Zašto se do sada uglavnom govorilo i pisalo o jevrejskim žrtvama samo u Jasenovcu kada je poznato da je u Srbiji, a posebno u Beogradu do 1942.godine umoreno (ubijeno) više od 15.000 Jevreja? Treba znati da je Hitler osobno čestitao Nediću na efikasnosti u tome što su prvi u Evropi „završili“ sa Jevrejima.
-Zašto su do sada (povijesničari, zatočenici logora, političari i dr.) izbjegavali da govore i pišu o bošnjačkim zatvorenicima u Jasenovcu?
Očito, pitanja su mnoga i na njih treba naći valjane odgovore. Na nama je da ih pomnije istražimo.

Facebook komentari

komentara

Reaguj na ovaj članak