Skip to content

Bošnjaci

Martin Bell: Nakon Iskustva u BiH, Prestao Sam Biti Ratni Reporter – Najnovije Vijesti iz Nezavisnih Novina

Martin BELL, ratni reporter britanskog BBC-a, nezavisni poslanik u britanskom parlamentu i sada ambasador dobre volje Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) Bivši ratni reporter britanskog BBC-a, nezavisni poslanik u britanskom parlamentu i sada ambasador dobre volje Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) Martin Bell kaže kako je završetkom rata u BiH zatvoreno jedno veliko poglavlje u njegovom životu, jer se i on tada prestao baviti novinarstvom. Bell je izvještavao za televiziju BBC iz BiH tokom 3,5 godine agresije, osim tromjesečnog perioda 1992. godine, kada je bio ranjen. U razgovoru sa novinarkom Anadolu Agency (AA), Bell otkriva da su mu svakodnevni problemi bili trivijalni nakon svega što je doživio u BiH, te da postoje scene koje neće moći nikad zaboraviti. “Nakon rata u BiH, desilo mi se to da su svakodnevni problemi za mene postali nevažni. Mnogo je bolje izvjestavati zabavne vijesti nego one povezane sa ratovima. Nije to ništa naporno ako ti kažem da posetite casinosenlignefrance.fr i igrati svoju omiljenu online kasino igru. To je zapravo zabavno, ali izvjestavanje da rat još nije gotov, je teška stvar za uraditi. To se odrazilo i na moj posao, jer kada je rat završen, ništa što mi je BBC nudio nije bilo dovoljno zanimljivo. Nakon rata u BiH prestao sam biti ratni reporter i počeo sam se baviti politikom kao nezavisni kandidat u britanskom parlamentu. Moja karijera ratnog reportera završena je sa ovom divnom zemljom“, navodi Bell. Martin Bell je tokom svoje karijere izvještavao iz 18 zemalja u kojima su se odvijali sukobi, među kojima su Vijetnam, područje Bliskog istoka, Nigerija i druge. Ipak, prema njegovim riječima, najveći uticaj na njega imao je upravo rat u BiH. Kaže kako ne krivi samo one koje su započeli i vodili rat, nego i one koji su dopustili da se to desi i… Read More »Martin Bell: Nakon Iskustva u BiH, Prestao Sam Biti Ratni Reporter – Najnovije Vijesti iz Nezavisnih Novina

Tomašica, Dolina Najsurivijih Nadanja

Blatnjavi puteljak do Tomašice, mjestašca udaljenog nešto više od 12 kilometara od Prijedora, grada na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, završava na blagom uzvišenju iznad nekoliko manjih naselja, gdje su nekada svi građani tog područja živjeli zajedno. Pitati za tačnu lokaciju masovne grobnice Tomašica u tom području nadomak Prijedora i nije najbolja ideja, jer je moguće čuti “da se gore nešto kopa, radi, i da to nije toliko kao što se priča”. Ne treba biti posebno vješt tragač da bi se lokaciju na kojoj je do sada ekshumirano 430 kompletnih ili djelimičnih tijela pronašlo, jer će, prije svega, svakog posjetitelja tog mjesta, do tačne lokacije iskopa voditi buka radnih mašina. Napravile su iste te mašine prava mala brda i doline na mjestu gdje su kopale u potrazi za tijelima, a u većini udubljenja, posebno u onom odakle su ekshumirana tijela 1992. ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, nakupila se voda, formirajući mala jezera blistavo plave boje, koja su ubrzo posjetitelji tog mjesta nazvali i “očima Tomašice”. Tomašica, iako se nalazi na blagom uzvišenju iznad okolnih naselja, nazvana je ubrzo i rudnikom, pa zatim i dolinom smrti, ali slike tragača, članova porodica ubijenih, nestalih, onih koji jednostavno žive u nadi da će pronaći kosti nekog svog, znak su da je to mjestašce danas “dolina najsurovijih nadanja”. Čovjek naslonjen na štaku, uprkos teškom terenu i nepovoljnim vremenskim uslovima dugo je stajao iznad jedne od iskopina na lokalitetu masovne grobnice Tomašica. Zatim mijenja mjesto. Okreće se. Teško odlazi do drugog uzvišenja iznad nove iskopine i tu dugo stoji, uprkos zimi i hladnoći. Mujo Jakupović 1992. godine je bio privođen u policiju, ispitivan, mučen. Kako je rekao novinaru agencije Anadolija nije mu jasno kako je preživio. Valjda je, kako kaže, sve pitanje sudbine. Nije Jakupović, kako… Read More »Tomašica, Dolina Najsurivijih Nadanja

Intervju sa Ivanom Mostarac: Ne Eksperimentišimo, Mi Smo Bošnjaci

Ivana Mostarac je predsjednica udruženja “Djeciji pokret mira, ljubavi, prijateljstva”. Prioritetni cilj ovog udruženja bila je prezentacija istine o ubijenoj sarajevskoj djeci tokom opsade grada. Ivana je u bh patriotskim krugovima poznata kao beskompromisni borac za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Za sebe kaže da je katolkinja, ali etnički Bošnjakinja. Jedan od Diwanovih online urednika Edit Agović, književnik i publiciista, razgovarao je sa Ivanom Mostarac o mnogim interesantnim temama. Ivana Mostarac na Zlatištu iznad Sarajeva: Na ovoj lokaciji je planirano, od strane četničkih krugova, podizanje crkve i krsta, kao spomenika onima koji su godinama terorisali i ubijali Sarajlije Diwan: Da intervju otvorimo jednim konkretnim pitanjem: Je li se išta promijenilo u glavama onih koji su napadali Bosnu i Hercegovinu? Ivana Mostarac: Nažalost, nije. Oni ne odustaju od razbijanja Bosne i Hercegovine. Njihov mentalni sklop je očito memorisan na skrnavljenje i uništenje svega onoga što barem deklarativno nije srpsko, posebno u Bosni, gdje kombinacijom asimilacije, kroz izvrtanje historijskih fakata, usmjerenom prema pravoslavcima, te fizičkim uništenjem muslimana, katolika, jevreja i ostalih, nastoje u paketu sprovesti proklamacije Garašaninova Načertanija, Moljevićeve Homogene Srbije i oba dijela Memoranduma SANU-a. Dakle, igraju na kartu parcelizacije Bošnjaka, kroz njihovu, odnosno našu, identifikaciju kroz konfesiju ili teritoriju, u čemu ih svesrdno, nesvjesno pomažu i neki, moram ih tako nazvati, zalutali bh. patriotski krugovi. Diwan: Na što konkretno mislite? Ivana Mostarac: Konkretno, u dijelu bosanskih muslimana evidentno je povlačenje paralele između vjere i etnosa, odnosno, za tu grupaciju, Bošnjaci su samo oni koji su islamske provenijencije. Drugi dio muslimana se u etničkom smislu izjašnjava kao Muslimani, što je iz prošlog sistema naslijeđeni nonsens. Bosanski katolici i pravoslavci su, također, velikim dijelom prihvatili da budu ono što nisu, to jest, da ne budu ono što jesu, već da budu, kako ja to zovem, politički… Read More »Intervju sa Ivanom Mostarac: Ne Eksperimentišimo, Mi Smo Bošnjaci

Da Li Postoji Stari Ras – Prestonica Srpske Države?

Uzvodno uz rijeku Rašku, prema njenom izvoru, desetak kilometara od Novog Pazara, pokraj same rijeke Raške i puta koji vodi prema Tutinu i Pešteri, nalaze se ostaci srednjovijekovnog grada koji je enigma za srpske arheologe i historičare a ujedno i zabranjena zona za bošnjačke znanstvenike. Autor: Emir Bajrović Osamdesetih godina prošlog vijeka, ekipa arheologa Marka Popovića je istraživala ovaj lokalitet. Međutim, nisu uspjeli naći nikakav konkretan dokaz za teoriju zbog koje su i prevrtali to ”neprocjenjivo kamenje”. Nedostatak dokaza nije ih spriječio da napišu nekoliko knjiga o tome kako je moguće da je na tom lokalitetu zapravo Stari Ras. Na osnovu Popovićevih radova, taj lokalitet je 1978. godine, kao svjetsko kulturno dobro, stavljen na listu UNESKA. Međutim, prije deceniju i pol, ekipa Filozofskog fakulteta u Beogradu, na čelu sa akademikom Jovankom Kalić je oborila Popovićevu teoriju dokazavši da Ras nije na spomenutom lokalitetu. Osim toga, oni su izašli sa novom teorijom da se Ras nalazi na Gradini – Postenje nedaleko od grada Raške (i taj je lokalitet pod zaštitom UNESKA). Popovićeva teorija je i od strane mnogih drugih srpskih arheologa i historičara više puta osporavana. Rasprave o pravom lokalitetu Starog Rasa (navodne prijestonice Nemanjićke srpske države) su se rasplamsale unutar srpske akademske zajednice do te mjere da je Stari Ras postao najveća enigma srpske historije. Sada već postoji nekoliko teorija. Najinteresantnija je ona koja je trebala da pomiri sve ostale, odnosno da je Ras skup više lokaliteta i utvrda a ne grad. Kako je moguće da ni stručnjaci ne znaju šta je bio Ras i da li je Ras uopće postojao, pitanje je koje se nameće poslije svega?! Bez obzira na neosnovanost tvrdnje da se na tom lokalitetu nalazi Ras, ukoliko krenete u obilazak istog, sačekaće vas veliki znak namijenjen… Read More »Da Li Postoji Stari Ras – Prestonica Srpske Države?